Razgovor vodio: Dražen Prćić

Nekada i sam svestrani atletičar koji se natjecao u bacanju kugle, diska i koplja Bela Evetović, svojevremeno treći »kuglaš« države, već više od petnaest godina kao trener uspješno prenosi svoje sportsko iskustvo i stručno znanje »bacačima« Atletskog kluba Spartak. Radeći na rubu konstantne besparice koja prati »kraljicu sportova« na ovim prostorima, svih proteklih godina nije gubio entuzijazam, ali, kako sam kaže, više nije siguran da ga u dolazećem razdoblju neće izgubiti.

»Naša atletika danas nije više 'kraljica' nego bi se prije mogla zvati 'sirotica sportova', jer je novca sve manje i svi koji se kod nas bave ovim sportom čine to ponajprije iz velike ljubavi. Situacija je sve gora i sve češće razmišljam napustiti bavljenje trenerskim pozivom u ovom sportu. U dogovoru s predsjednikom kluba, ostajem sigurno do kraja godine, a poslije ćemo vidjeti«, ne baš optimistično započinje razgovor trener Bela Evetović.

RAD S BACAČIMA

Unatoč zbilja financijski skromnim uvjetima za rad, na Gradskom stadionu u Subotici uvijek se mogu vidjeti mladi koji žele trenirati i učiti vještinu bacanja kugle, diska ili koplja, nastojeći ipak biti dio »kraljice sportova«.

»Trenutačno radim s dvadesetak bacača, od koji nisu svi natjecatelji, a u ovoj skupini je najviše bacača koplja i kugle, a najmanje 'kladivaša'. I pokraj svega navedenoga, kod mladih postoji interes za bavljenjem ovim atletskim disciplinama. Osobno, svojom najvećom kvalitetom smatram sposobnost pronalaženja talentiranih mladih sportaša koji bi mogli ostvariti kvalitetnije rezultate u aktivnom bavljenju određenom disciplinom. Redovito posjećujem školska natjecanja i nastojim prepoznati nečiju 'brzu ruku' ili dobru kordinaciju pokreta, a potom izvršiti selekciju i započeti s radom na stadionu. Tako je bilo primjerice s Kristijanom Kovačom, aktualnim državnim juniorskim rekorderom u bacanju koplja, Milošem Kneževićem, juniorskim rekorderom u kugli, Čabom Guljašem i Dijanom Šefčić, bezmalo najboljim bacačima koje sam trenirao u svojoj dosadašnjoj karijeri. Rad s bacačima volim započeti tek nakon njihove četrnaeste godine, nikako ranije, jer tu je već dio tjelesne građe formiran, a i sami mladi sportaši mogu donijeti odluku da li žele ozbiljnije se baviti atletikom. Tako sada imamo Marka Raškovića, iznimno talentiranog i perspektivnog mladog bacača koplja, i Dejana Devića, mladića koji je došao iz Sente i koji bi ove godine trebao postati državni reprezentativac u istoj disciplini. Tijekom zimskog razdoblja radimo šest puta tjedno po dva sata, a obično je srijeda dan odmora. Nažalost, zbog obaveza na svom radnom mjestu nisam u mogućnosti biti na prijepodnevnim, nego samo na poslije podnevnim treninzima, pa djeca koja idu poslijepodne u školu moraju sama raditi prema programu i planu treninga koji sam im pripremio unaprijed. Trenutačno smo u fazi priprema za zimsko državno i vojvođansko prvenstvo, koje bi se trebalo održati u Srijemskoj Mitrovici«, pojašnjava Evetović detalje svoga trenerskoga rada.

SKUPI REKVIZITI

Za dobre rezultate potrebni su i kvalitetni bacački rekviziti čija je nabava u ovim teškim kriznim vremenima znatno otežana.

»Prije nekoliko godina uspjeli smo za 500 eura nabaviti kvalitetno koplje kojim se služi Kristijan Kovač, koje opet nije vrhunske klase, ali je kvalitetno i omogućava dobre rezultate. 'Školska koplja' se mogu nabaviti za 100-200 eura, cijena školskog diska je 100 eura, a trenutačno čekamo jedno kvalitetnije kladivo, cijenu mu još uvijek ne znamo, ali pretpostavka je da bi moglo biti između 300-400 eura. Jer kladivo nije samo ta kugla, nego ima tu nekoliko drugih detalja koji povisuju cijenu ove atletske bacačke sprave (kvalitetna natjecateljska žica, drška, rukavica i dr.)«, kaže Evetović.

USPOREDBA S HRVATSKOM ATLETIKOM

 Zahvaljujući vrhunskim rezultatimavisašice Blanke Vlašić ibacačicaSandre Perković i Ivane Brkljačić, Hrvatska je postala svojevrsnom atletskom silom ženske atletike, pa smo zamolili Belu Evetovića za stručni komentar.

 »Što se tiče Blanke, ona je priča za sebe, a glede najboljih hrvatskih bacačica mogu samo reći kako izuzetan trener radi s njiima i postignuti rezultati su velika zasluga Ivana Ivančića, trenera od kojega sam i sam puno naučio. U pitanju je veliki talent, ali i veliki rad od najmanje 12 treninga tjedno, uz profesionalnog trenera koji je prisutan u svakom trenutku. Prije nekoliko godina sam imao ponudu za rad u ASK Split, ali je nisam prihvatio vjerujući kako će i kod nas biti bolje po pitanju ulaganja u razvoj atlletike, baš kao što nisam otišao ni u Vukovar, kada mi je bilo nuđeno mjesto kondicijskog trenera u tamošnjem odbojkaškom klubu«, prisjeća se Evetović.

Kondicijski trener

Bela Evetović se pokraj trenerskog angažmana u atletici, godinama bavio i poslovima kondicijskog trenera u mnogim subotičkim klubovima, uspješno pripremajući odbojkašice, košarkašice, hrvače i dr.