Širom Vojvodine

 

Stipan Pekanović, odvjetnik iz Sombora i pčelar, sudjelovao je u radu okruglog stola  Prošlost, sadašnjost i budućnost pčelarstva u Hrvata. Okrugli stol organiziralo je Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumartsvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pekanović, koji je i predsjednik Svjetskog sajma pčelarstva i Svjetske pčelarske burze, među ostalim, govorio je o prvim pisanim tragovima vezanim za hrvatsko pčelarstvo.

 

Sombor u temeljima hrvatskog pčelarstva

 

Somborski pčelar Stipan Pekanović podsjetio je u svom izlaganju da se  o pčelarstvu govori još u Vinodolskom zakoniku iz 1288. godine, a da je prva hrvatska pčelarska knjiga Pridraga domovina Josipa Toldija tiskana u Somboru 1789. godine. Autor knjige Josip Toldi  radio je kao pčelarski inspektor u Bačkoj komorskoj administraciji, čije je sjedište bilo u Somboru. Dvije godine bio je angažiran na suzbijanju pčelinje kuge i upravo je to svoje iskustvo iskoristio da napiše priručnik za pčelare. Tiskan je 12. svibnja 1789. godine. Samo nekoliko tjedana kasnije tadašnja vlast procijenila je da je Toldijev Priručnik značajan za daljnji razvoj pčelarstva, pa je naložila da bude tiskan i dijeljen među pukom, kao i da bude preveden na njemački i mađarski jezik. Zanimljivo je spomenuti da je polovicom XVIII. stoljeća u Somboru bilo registrirano više od 2.800 košnica, a među pčelarima bilo je i onih koji su imali i više od 100 košnica. Međutim, u vrijeme kada je Toldi pisao svoj priručnik došlo je do smanjenja pašnjačkih površina i bolesti pčela, pa je pčelarstvo imalo silaznu putanju. Priručnik je zato imao edukativni karakter i cilj mu je bio naučiti pčelare o promjenama načina uzgoja pčela. 

»Pčele polako nestaju s našeg planeta. Svakog proljeća sve ih je manje i manje. Uništava ih naša ljudska pohlepa, glupost, nebriga, nerazumno ponašanje i nesluh za njihove prirodne ritmove. Pčelarstvo u posljednjih godinu dana uživa veliku popularnost što je pozitivno. Loše je, međutim, što je zbog jako dobrih cijena meda na meti pojedinaca koji žele na brzi način doći do dobre zarade. Međutim, da bi se u pčelarstvu nešto zaradilo, osim izvrsnog poznavanja tehnologije, mora se uzeti u obzir i način pčelarenja te način i cijena prodaje meda i proizvoda od meda«, kazao je Pekanović na okruglom stolu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

 

 

Hrvatske medonosne regije

 

Na stručnom skupu o pčelarstvu su govorili i vodeći hravtski stručnjaci u toj oblasti. Kako se čulo, najzastupljenije vrste meda na hrvatskom tržištu su med od bagrema, lipe i kestena. Za med od bagrema specifična su područja Krapinsko-zagorske i Istarske županije, dok su područja Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Zagrebačke i Istarske županije prepoznate po kestenovu medu. Područja Virovitičko-podravske i Bjelovarsko-bilogorske županije najpoznaija su po lipovom medu. 

»Ni u jednoj od mediteranskih zemalja ljekovita kadulja ne raste na tako velikim površinama u nativnoj flori, kao u našoj jadranskoj regiji. Osim meda od ljekovite kadulje, u jadranskoj je regiji moguće proizvesti med od drače, vrijesa i vriska, te na ograničenim lokacijama med od mandarine, ružmarina i planike. U gorskoj regiji moguće je proizvesti crnogorični medljikovac od jele i smreke, a u panonskoj regiji  bjelogorični medljikovac od hrasta, vrbe«, rekao je dr. Dragan Bubalo s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. On je istaknuo da bioraznolikost medonosnih vrsta u Hrvatskoj u različitim poljoprivrednim regijama pruža veliki potencijal za proizvodnju specifičnih vrsta meda.

Pčele su zbog uporabe pesticida danas ugrožena vrsta. Ono što ohrabruje je smanjenje površina pod žitaricama, odnosno povećanje površina po biljkama bogatim uljima i proteinima za čije oprašivanje su važni kukci, te će uloga pčela u poljoprivrednoj proizvodnji postajati sve značajnija.   

Z. V.