U malom mjestu nadomak Subotice, uz samu granicu s Mađarskom – na Čikeriji je 24. kolovoza održana još jedna, peta po redu (obnovljena) Čikerijada. I ove godine zahvaljujući svećenicima Subotičke biskupije vlč. Tomislavu Vojniću Mijatovu i vlč. Vinku Cvijinu održan je ovaj duhovno-zabavni susret koji okuplja djecu i mlade da u zajedništvu na kvalitetan način provedu dan u prekrasnoj čikerijanskoj šumi.
Misa, sport, druženje
Ono što je specifično jest što velika većina sudionika dolazi, pa i odlazi biciklima. Tako su oni iz Subotice i s Palića imali nešto dulji put nego djeca iz Tavankuta, Male Bosne, Mirgeša i drugih okolnih mjesta, a ovogodišnjoj ekipi pridružila su se i djeca s Bikova.
Čikerijansko zvono i ovoga puta pozvalo je sve sudionike na svetu misu, koja je kao i ranijih godina bila kraj križa u ovom malom mjestu. Misno slavlje predvodio je vlč. Cvijin u zajedništvu s vlč. Dominikom Rablovskyim dok je vlč. Vojnić Mijatov bio na raspolaganju za svetu ispovijed.
Stotinjak djece i mladih koji su se okupili nakon svete mise imali su i prigodan sportsko-rekreacijski program: brojne sportske aktivnosti, društvene igre, vožnju špediterom i konjima kroz čikerijansku šumu, vodene igre, »igre bez granice«, te zajednički ručak.
Sve je počelo okupljanjem ispred župe Uskrsnuća Isusova, te polaskom na put od 15 km koji je, kako su sudionici, rekli trajao oko sat i pol, a s njima je na dvokotaču bio i vlč. Cvijin, ispred njih policijski auto, te iza tehnička podrška, odnosno Nikola Štefković koji je dok su djeca i mladi uživali u programu mijenjao izbušene gume, zatezao kočnice i vraćao spale lance, kako bi se sigurno mogli vratiti svojim kućama.
Dojmovi sudionika
»Dolazim već nekoliko godina na Čikerijadu, naravno biciklom. Sve je bilo usput odlično, istina prvo smo se malo sporo kretali, ali to je bilo dok smo još bili u gradu, a potom se sve namjestilo i bilo je odlično. Na pola puta napravili smo kratku pauzu za mini odmor i da popijemo malo vode, te smo onda krenuli dalje. Nije mi bilo teško, a imam dojam da zapravo nikome nije bilo teško, sve dok nismo došli do pijeska, e tu je sve postalo teško. Zapravo, neki su pokušavali voziti bicikl po travi sa strane, pa ima i onih kojima su se izbušile gume, ali je po pjesku gotovo nemoguće voziti, pa ni gurati bicikl. Sve ostalo otkad smo stigli je odlično. Drago mi je da sve počinje svetom misom, a nakon toga možemo opušteno igrati nogomet, odbojku i sudjelovati u drugim aktivnostima. Super je društvo, a po meni je i organizacija odlična. Iskreno, baš mi se sviđa što je velika većina nas došla biciklima i ne znam kako to sve objasniti jer je poseban dojam. Mi već imamo svoju ekipu koja svake godine dolazi i onda je to baš dobro«, priča nam Pavao Huska.
Isto mišljenje ima i Filip Ivković Ivandekić koji dolazi godinama:
»Zapravo, dolazim svih pet godina, od kako je obnovljena Čikerijada. Rekao bih da je sve ustaljeno dobro. Najteži dio je iza nas – vožnja po pijesku, i vjerojatno će biti kad se budemo vraćali kući već pomalo umorni, ali... Meni se ovo sve jako sviđa. Istina, imamo puno aktivnosti tijekom ljeta, ali toga nikada nije dosta, osobito sada dok ne krene škola. Svake godine ima i onih koji imaju poteškoća s biciklima, ali budući da ima onih koji o tome misle, sve se dobro završi i svi stignemo sretno i svojim kućama«.
Kao i uvijek, i ove godine je bilo novih sudionika među kojima je i Lucija Berta.
»Prvi puta sam na Čikerijadi. Pričale su mi prijateljice kako je njima bilo i što se sve tu događa, pa sam odlučila i sama doći i vidjeti. Nije bilo teško voziti bicikl, zapravo tako je bilo sve dok nismo ušli u pješčani dio puta, a onda sam promijenila mišljenje. Sve ostalo je zanimljivo, sviđa mi se ova ideja da se družimo i zabavljamo ovdje u prirodi i da iskoristimo vrijeme dok ne krene škola«, kaže Lucija.
I Ina Bačlija je prvi puta na Čikerijadi.
»Sve je bilo dobro na putu, usput smo se družili i razgovarali, pa je sve brzo i prošlo. Sve ove aktivnosti ovdje mi se sviđaju, kao i sama zamisao ovoga druženja. Mislim da je sve dobro prošlo, sve igre, pa i ručak je bio odličan. Zapravo, sve je bilo dobro«, kaže Ina.
Podrška mladima
Među sudionicima ovogodišnje Čikerijade bili su i poznati tenisači Matej i Ivan Sabanov, koji su kao i drugi na Čikeriju stigli biciklima. Njihov put je bio malčice dulji, jer su oni krenuli s Palića.
»Prvi puta smo na Čikerijadi i baš smo razgovarali o tome kako je ovo dobro za djecu i mlade, i općenito za zajednicu. Djeca ovdje imaju priliku upoznati se, družiti, sazrijevati zajedno. Mislim da nam ovog treba što više i češće kako bi osjetili da pripadaju nekom«, priča Matej, a na njegove riječi nadovezuje se brat blizanac – Ivan: »Mi smo odrasli na Paliću pa imam dojam da smo nekako bili isključeni iz svega ovoga. Nekako izolirani. Istina, sjećam se da smo išli na Zlatnu harfu, ali na Čikerijadi nikada nismo bili. Mislim i da u naše vrijeme nije bilo toliko aktivnosti koliko toga ima danas i to je odlično, samo neka ih bude«.
Neka djeca nisu niti znala za njih, ali onda je krenulo upoznavanje, pa skupa igranje nogometa, a bilo je i onih koji su se željeli slikati s njima.
Jedan od glavnih organizatora obnovljene Čikerijade vlč. Vojni Mijatov podnio je teret i pripreme i pospremanja svega, ali uz sebe je imao ekipu koja godinama pomaže, te se tako ovom prigodom zahvalio svima koji su doprinijeli organizaciji i ovogodišnje Čikerijade, a osobito obitelji Mirka Tumbasa s Čikerije koji su ujedno bili i domaćini.
Organizator ovog susreta je Subotička biskupija, a financijski su ga pomogli Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Venera bike, DVD Tavankut, HKPD Matija Gubec Tavankut, mesnica Margetić, te brojni pojedinci.
Ž. V.
