Završen je XIX. Etnokamp Hrvatske čitaonice koji je okupio više od stotinu djece i gotovo 80 volontera. Održan je od 10. do 14. kolovoza u župi sv. Roka u Subotici, a na završnoj priredbi posljednjeg dana prikazano je sve ono što su za ovih pet dana napravili i naučili. 
Tema koja se provlačila kroz 12 radionica i sam boravak na Etnokampu bila je »Život na salašu«. O salašu, o životu na njemu nekada i sada, ali i brojnim običajima, alatkama, svakidašnjem priboru govorilo se u radionicama kreativno-manualnim, duhovnoj, dramskoj, glazbenoj (tamburaškoj i pjevačkoj), kuharskoj, folklornoj... 
Tako su sudionici posjetili i Etnosalaš u Đurđinu, ali i salaš obitelji Ivone i Željka Ivkovića Ivandekića koji su im pokazali kako danas diše i živi jedan salaš. A na salašu za mnoge prvi susret s konjima, kravama, teladima, čardakom, traktorom, a ono što je bilo najzanimljivije jeste vožnja u traktorskoj prikolici i promatranje kako se muzu krave. 
Djeca su imala priliku i vidjeti, odnosno sami probati kako se kiseli kiselna (kiselo mlijeko), kako se zakuvava tijesto i pravi baratfile ili u narodu poznato i pod nazivom fratrovske uši. No, ne samo da su pravili nego su sve ove delicije u slast i pojeli. Naučili su plesati i pjevati stare tradicijske igre i pjesme, izrađivati košare, straničnike ukrašene slamom, pravili su od platna kokoši i pijetlove koji su svima bili sjajni, izrađivali su i gipsane salaše i uz pomoć 3D olovke pravili đeram, drva i puno tog što su vidjeli na pravom salašu. Izrađivali su i male korovske metle, heklali ukosnice, izrađivali prstenje, konje od drveta i konopca, čardak od slamčica i drveta, privjeske za ključeve u obliku raznih domaćih životinja, te su uz pomoć računala izrađivali vlastite kolaže slika sa salaša koje su otisnuli na metalnim lončićima i platnenim torbama. Sve nastale uratke pokazali su na završnoj priredbi, kao i sve ono što su naučili plesati, igrati, pjevati, te glumiti. Polaznici dramske sekcije su za ovo kratko vrijeme uspjeli pripremiti kratki igrokaz autora Marjana Kiša pod nazivom Salaš 777. 
Kako već godinama unazad biva, sudionike Etnokampa posjetio je i Hrcko koji im je donio torte kako bi se zasladili i dogovorili da će i u narednoj školskoj godini čitati Hrcka i slati mu svoje radove, kao i svoje detektivske odgovore. 
Završnoj priredbi prethodila je sveta misa zahvalnica u crkvi sv. Roka koju je predvodio biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas, u zajedništvu sa župnikom ove župe mons. dr. Andrijom Anišićem, koji je Etnokampu otvorio vrata župe i primio, kako su na priredbi djeca rekla gotovo dvjesto duša i 400 noga koje su pretrčale dvorište, kao i župnu dvoranu.
Završnom programu je nazočila i predsjednica HNV-a i saborska zastupnica Jasna Vojnić koja je pozdravila okupljene i zahvalila svima, a napose predsjednici Hrvatske čitaonice Bernadici Ivanković za njen neizmjeran trud i požrtvovnost u radu s djecom.
»Iza nas je još jedan Etnokamp i ono što je potrebno naglasiti jeste da su proteklih dana s djecom radili i mnogi volonteri, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Neki su tu bili svih pet dana, neki nekoliko sati, ali svačiji doprinos je značajan i hvala im na tome. Ono što me posebno veseli jeste da smo i ove godine uspjeli suvremenim tehnologijama i metodama obraditi tradicijske teme. Djeci na taj način možemo približiti puno toga, a onda krenu brojna pitanja i njihovo interesiranje. S ponosom mogu reći da je najbolji pokazatelj našega rada to što danas, 19 godina poslije, na Etnokampu imamo djecu čiji su roditelji bili polaznici nekih od prvih Etnokampova. Djeca koja dolaze u Etnokamp su tu kao sudionici tijekom osnovne škole, potom puno njih ostaje kao volonteri, i na kraju sada već dolazimo u situaciju da su oni roditelji i dovode svoju djecu. Zapravo tako smo zaokružili našu priču o Etnokampu koji će sljedeće godine biti održan 20. put. Veseli me kad vidim da djeca koju smo morali smirivati u Etnokampu prije samo nekoliko godina, danas u ulozi volontera smiruju nove generacije i pokušavaju im objasniti ono što smo mi njima objašnjavali. Zapravo tada vidimo da nismo pričali u vjetar i da sve ono što smo radili ima smisla, pa neka tako bude i nadalje«, rekla je za naš tjednik Bernadica Ivanković. 
A da sve ima smisla najbolje govore djeca i njihovi iskreni osmjesi i pitanje – kada će opet biti Etnokamp?, jer nisu ovdje samo učili i stvarali, nego se igrali, družili, zbližili i stvarali nova prijateljstva i uspomene koje će još dugo pamtiti. 
Održavanje ovogodišnjeg Etnokampa pomogli su: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Grad Subotica, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Hrvatsko nacionalno vijeće, STR Hit Voće, Mesara Tina, NIU Hrvatska riječ, Podravka, Voda voda i drugi.  
Ž. V.