Požar koji se početkom kolovoza razbuktao u Deliblatskoj pješčari prerastao je u najveće i najzahtjevnije požarište u Srbiji. Prema podacima koje je 18. kolovoza objavio RTS, vatrom je zahvaćeno više od 3.500 hektara. Radio-televizija Vojvodine istoga je dana prenijela kako je na terenu bilo 345 ljudi, 95 vozila i 37 radnih strojeva. Uz profesionalne vatrogasce-spasioce angažirani su Vojska Srbije, Helikopterska jedinica MUP-a, radnici Vojvodinašuma i Srbijavoda, dobrovoljna vatrogasna društva te Srpsko-ruski humanitarni centar.

Najteže u »europskoj Sahari«

Gašenje otežavaju pijesak u kojem se zaglavljuju teška vozila, nepristupačan teren, suša i vjetar koji često mijenja smjer. Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić 17. kolovoza izjavio je za Tanjug kako je napravljeno oko 67 kilometara protupožarnih prosjeka. Unatoč tomu, nošen jakim vjetrom, plamen je na jednom mjestu prešao i najširi pojas od približno 120 metara. Spriječeno je širenje vatre prema Devojačkom bunaru, ali je stanje ostalo nepredvidivo.
Zbog velikih potreba za vodom prvi put je u gašenju šumskog požara upotrijebljen i vatrogasno-spasilački brod, postavljen na kanalu Dunav – Tisa – Dunav. Kako je Dačić izjavio za RTV, brod može istodobno puniti 24 vatrogasna vozila. Time se rasterećuju lokalni vodovodi u razdoblju u kojem su zbog suše i iznimno niskog vodostaja raspoložive količine vode dodatno opterećene.
Stanovništvo i kuće, prema posljednjim informacijama, nisu bili neposredno ugroženi, premda su ranije evakuirani stanovnici i posjetitelji naselja Čardak i Šumarak. Uzrok požara još nije službeno potvrđen. Ivan Tešić iz Šumskog gospodarstva Banat ranije je za Pančevac rekao kako se ispituju dvije mogućnosti, da je požar podmetnut ili da se vatra proširila podzemnim korijenskim sustavom s područja na kojem je prethodni požar lokaliziran 22. srpnja. Tvrdnju o podmetanju zato još nije moguće navoditi kao utvrđenu činjenicu.
Deliblatska pješčara najveći je kontinentalni pješčani prostor u Europi i obuhvaća približno 35.000 hektara. Kako je pisao Danas, riječ je o jednom od posljednjih velikih ostataka šumsko-stepskih, stepskih i močvarnih ekosustava Panonske nizine, s više od 900 biljnih vrsta i staništima brojnih rijetkih životinja. Ministrica zaštite okoliša Sara Pavkov najavila je da bi prvi prijedlog plana sanacije i obnove za razdoblje od 2027. do 2031. godine trebao biti pripremljen u roku od tjedan dana.

U jednom danu 146 požara na otvorenom

Dačić je 17. kolovoza naveo kako je u Srbiji u jednom trenutku bilo 45 aktivnih požara. Dan poslije Davor Vidović iz Sektora za izvanredne situacije rekao je za RTS kako je tijekom prethodnog dana zabilježena ukupno 201 intervencija, među kojima 146 požara na otvorenom.
U požaru kod Smedereva stradao je sedamdesetogodišnji muškarac, dok je mlađi čovjek koji mu je pokušao pomoći zadobio opekline. Vidović je naveo i kako je Sektor za izvanredne situacije od početka godine imao oko 24.000 intervencija, od kojih se približno polovica odnosila na požare na otvorenom. U njima su do sredine kolovoza stradale četiri osobe.
Uz Deliblatsku pješčaru, jedno od najtežih požarišta bilo je na planini Stolovi kod Kraljeva. Ondje je vatra zahvatila oko 200 hektara šume i niskog raslinja, a gašenje su otežavali kamenit teren, jak vjetar, magla u višim i gust dim u nižim predjelima. Vatrogasci su se borili i s požarima kod Bujanovca, Bojnika i Bovanskog jezera. Kod Bujanovca intervenciju je otežavala sumnja kako se na dijelu terena još nalaze neeksplodirana ubojna sredstva, dok je požar kod Bovanskog jezera lokaliziran, a osoba osumnjičena da ga je izazvala uhićena.
Visoke temperature, suha vegetacija i vjetar stvaraju uvjete u kojima se mala vatra brzo pretvara u požar velikih razmjera. Nadležni zato ponavljaju apel građanima da tijekom toplinskih valova ne pale travu, biljne ostatke, smeće niti vatru na otvorenom. Požar treba odmah prijaviti vatrogascima, a samostalno gašenje pokušati jedino ako nema opasnosti za ljude.

Tavankutski vatrogasci angažirani na gašenjima

U gašenje požara u Deliblatskoj pješčari uključili su se i dobrovoljni vatrogasci sa sjevera Bačke. DVD Tavankut objavio je kako je, na zapovijed Vatrogasnog saveza Subotice, nekoliko njegovih operativaca tijekom noći upućeno na dvodnevnu ispomoć. Zajedno s njima angažirani su članovi DVD-a Matica Subotica, DVD-a Bajmak i DVD-a Matica – Jedinica Bikovo.
Zamjenik predsjednika DVD-a Tavankut Jasmin Iršević za naš tjednik kaže kako je u prvom angažmanu u Deliblatsku pješčaru otišlo pet članova tavankutskog društva, dok su u sljedećem upućena još dvojica. Iako je na području Tavankuta ove godine bilo nešto manje požara nego lani, društvo je više puta odlazilo pomagati profesionalnoj vatrogasnoj jedinici na širem području Subotice. 
»Išli smo pomagati kada je gorjelo na Zorki te na kraju Srpskog šora, prema Mađarskoj. Na nekim požarima bili smo sami, a na nekima zajedno s profesionalnom jedinicom«, kaže Iršević. DVD Tavankut ove je godine zabilježio 36 intervencija: 25 požara, šest dežurstava i pet tehničkih intervencija. Uz to su njegovi članovi mjesec dana dežurali tijekom žetve, kada su zbog suhih usjeva, visokih temperatura i rada poljoprivrednih strojeva njive posebno izložene riziku od požara.
Iršević smatra kako je najveći dio požara posljedica ljudske nepažnje, ali upozorava i da bi organizacija cijeloga sustava mogla biti znatno bolja. Angažiranje dobrovoljnih društava na velikim požarištima pokazuje koliko su njihovi ljudi, vozila i poznavanje terena važni kada profesionalne jedinice istodobno imaju velik broj intervencija. Tavankutsko društvo trenutačno raspolaže jednim vozilom s pogonom na sva četiri kotača, dok bi mu, prema Irševićevim riječima, trebala najmanje dva. Drugi vatrogasni kamion nabavljen je u Hrvatskoj, ali unatoč tomu što je dokumentacija predana još početkom svibnja, vozilo i dalje stoji na carini. 
»Molimo Boga da se naša šuma ne zapali. Drugi kamion stoji na carini i još nam ne dopuštaju da ga preuzmemo«, kaže Iršević. 
DVD Tavankut surađuje s drugim dobrovoljnim društvima, među ostalima s vatrogascima iz Jarmina i Nuštra kroz donacije i razmjenu opreme. Međutim, veliko požarište poput Deliblatske pješčare pokazuje kako dobra volja i požrtvovnost ne mogu u potpunosti nadomjestiti nedostatak vozila i sporu administraciju.
Dok se profesionalni i dobrovoljni vatrogasci bore za svaki protupožarni pojas, najveća pomoć koju građani mogu pružiti jest spriječiti nastanak nove vatre. U ljetu u kojem se u jednom danu bilježi gotovo 150 požara na otvorenom, jedan opušak, spaljivanje strništa ili neoprezno paljenje smeća dovoljno je da još jedno područje postane novo požarište.
Ivan Ušumović