Već drugi put, na putu do mora, planiramo pauzu praviti u Travniku. Ovog puta zbog bebe, kako bismo podijelili put na dva dijela i putovali što lagodnije. Prvog puta nisam vidjela mnogo od Travnika jer smo stigli kasno u noć, a otišli ranom zorom. Ovog puta planiram nešto obići, pa sam uradila i domaću zadaću. Neću sve stići, ali možda nekom dobro dođe.
Tako je, Travnik je grad Ive Andrića, ali bilo bi nepravedno svesti ga samo na nobelovca. On je i grad vezira, starih džamija, šarenih fasada, travničkog sira i planine Vlašić koja mu čuva leđa. Meni su spominjali i neke ćevape, ali o tome nisam pronašla zapise.
Za početak ćemo izdvojiti Travničku tvrđavu, odnosno Stari grad. Uspon nije pretjerano zahtjevan, a nagrada je pogled koji vrijedi svakog koraka. Travnik se odavde vidi gotovo kao na dlanu, a planine koje ga okružuju podsjećaju da ste u središnjoj Bosni, a ne na nekom mediteranskom izletu. Tvrđava je jedan od najbolje očuvanih utvrđenih gradova u Bosni i Hercegovini i mjesto na kojem se lako može zamisliti nekadašnji život grada.
A taj je život bio prilično zanimljiv. Travnik je početkom 19. stoljeća bio sjedište bosanskih vezira, a u gradu su tada djelovali i francuski i austrijski konzuli. Upravo je to povijesno razdoblje kasnije postalo pozadina Andrićeve Travničke hronike. Grad je tako, pomalo neočekivano, postao mjesto susreta velikih europskih sila, Osmanskog Carstva i lokalnog svijeta.
Ako želite nastaviti Andrićevim tragom, nezaobilazna je rodna kuća Ive Andrića, danas memorijalni muzej. No, čak i ako književnost nije vaš glavni razlog za putovanje, vrijedi zaviriti. Jer Andrić ovdje nije samo pisac čija se kuća obilazi, on je dio identiteta grada, pa i šire.
Nakon tvrđave i muzeja najbolje je malo usporiti. Travnik nije mjesto koje treba obilaziti štopericom. Prošećite starom čaršijom, pogledajte Šarenu džamiju, jednu od najpoznatijih travničkih građevina, i napravite ono što se u Bosni radi gotovo bez razmišljanja, sjednite na kavu.
A onda je na redu Plava voda. Izvor i izletište na samom rubu grada jedno su od onih mjesta koja možda ne izgledaju spektakularno na fotografiji koliko uživo. Voda je bistra i hladna, zelenilo daje potrebnu dozu hlada, a uz nju se lako može provesti sat-dva bez ikakvog plana. Upravo takva mjesta često ostanu među najdražim uspomenama s putovanja.
I, naravno, Travnik se ne napušta bez sira. Travnički sir jedan je od gastronomskih simbola kraja, a najbolje ga je probati tamo gdje je dio svakodnevice, a ne samo turističkog jelovnika.

Kad grad ostane iza leđa

Travnik je dobra baza jer se iz njega vrlo brzo stiže do planine Vlašić. Iako je poznata kao skijaško odredište, ljeti pokazuje sasvim drugo lice. Livade, visoravni, planinske staze i ugodnije temperature dovoljan su razlog da se ovdje pobjegne s gradskog ljetnog asfalta. Posebno je zanimljivo područje Galice, a za one koji vole hodanje i planinske vidikovce tu su i staze prema Devečanima. Ne treba nužno imati ambiciju osvojiti svaki vrh. Vlašić je idealan i za one koji žele samo nekoliko sati hodati, udahnuti planinski zrak, pojesti nešto domaće i vratiti se u Travnik.

Za jedan dan do Jajca

Ako imate još jedan dan, vrijedi ga rezervirati za Jajce. Grad je dovoljno blizu da se može organizirati kao izlet iz Travnika, a sadržaja ima za cijeli dan. Prvo, tu je spektakularni vodopad Plive, smješten praktički u središtu grada. A onda slijede tvrđava, katakombe i stare gradske ulice. Za ljubitelje prirode odličan nastavak su Plivska jezera, uz koja se nalaze i poznati drveni mlinčići. Doduše, za sve ovo će vam, čini se, trebati više od dana, ali je teško stati kada je ovakva ponuda.
Dakle, Travnik je, zapravo, najbolji kada ga ne pokušavate osvojiti u jednom danu. Dajte mu barem vikend. Jedan dan ostavite za grad, jedan za Vlašić, a treći, ako ga imate, za Jajce ili neki od izleta u okolici.
G. K. M.