Intervju

Informacije nikada nisu bile dostupnije ljudima nego sada, u današnjem digitalnom dobu. S odgovornom urednicom tjednika na slovačkom jeziku Hlas l'udu i njegovog online izdanja Vladimirom Dorčovom-Valtnerovom, razgovarali smo o radu redakcije i životu ovog tjednika, te o ulozi manjinskih medija, kao i o potrebi razvijanja novih komunikacijskih strategija i važnosti eksperimenta, kao ključa razvoja u manjinskim medijima.

 

HR: Kakva je koncepcija tjednika Hlas l'udu? Koje su teme u fokusu?

 

Tjednik na slovačkom jeziku Hlas l'udu s tradicijom od 73. godine ima svoj renome i svoju poziciju u zajednici Slovaka u Vojvodini, odnosno Srbije. Koncepcija tiskanog izdanja se sporim, ali vidljivim koracima prilagođava uvjetima koje nudi tjednik u pravom smislu riječi, jer za sada spadamo među tzv. novine koje su prema periodicitetu izlaženja tjednik, ali sadržaj je bliži dnevnom listu. U fokusu su nam teme, događaji i ljudi iz zajednice Slovaka, ali naravno da i Hlas l'udu živi interkulturalizmom, jer nismo zatvoreni u getu, mada nas, medije koji informiraju na jezicima nacionalnih zajednica često kritiziraju da se »getoiziramo.« Osim toga što se držimo osnovnih novinarskih principa i novinarske etike, uvijek imamo na umu što je javni interes koji je definiran u Zakonu o javnom informiranju i medijima. Posljednjih nekoliko godina se ne libimo objavljivati i kritičnije tekstove, te analitičke, što je u jednom razdoblju nedostajalo u našim novinama, jer smo svjesni da su mediji ne samo sredstvo informiranja već i korektiv društva.

 

HR: Koliko je zaposlenih novinara u redakciji? Postoji li razvijena dopisnička mreža?

U redakciji je zaposleno 12 novinara, novinara-dopisnika i urednika, osim odgovorne urednice i zamjenice odgovorne urednice. Ono čime se Hlas l'udu može pohvaliti u vezi s dopisničkom mrežom jest činjenica da imamo jako dobro teritorijalno raspoređene dopisnike. Oni imaju status povremenih, odnosno redovnih honorarnih suradnika koji pokrivaju razne vrste događaja u njihovim sredinima, ukoliko nemamo iz konkretnih mjesta našeg zaposlenog novinara-dopisnika. Posebno bih istaknula mrežu sportskih dopisnika, jer bez njih ne znamo zamisliti rubriku sport. Ono na čemu posljednjih nekoliko godina intenzivno radimo jest suradnja s mladim dopisnicama koje tijekom godine pokrivaju određeni teren, ali kao nadogradnju njihovom kratkom iskustvu pružamo im potporu u smislu organiziranja ljetnog volonterskog novinarskog staža u trajanju najmanje od jednog mjeseca. Tijekom tog razdoblja dopisnice, uglavnom djevojke, dolaze u redakciju gdje imaju mogućnost surađivati i učiti od iskusnih novinara, idu na teren s njima, diskutiraju, žive redakcijski život. Osjećaju se kao dio naše obitelji. Osjećaj pripadnosti nekom kolektivu je važan za sve, a za mlade ljude ima poseban značaj. Osim toga, imamo odličnu suradnju s dopisnicima karikaturistima, ilustratorima i fotografima koji imaju moderniji način rada, viđenja stvarnosti i na taj način moderniziramo oba izdanja, tjednik i omladinski časopisa Vzlet, a sve s ciljem da se približimo našim sadašnjim i potencijalnim konzumentima.

 

HR: Jeste li zadovoljni prodajom tjednika, zainteresiranošću čitatelja za vaš medijski proizvod u vidu tiskanog izdanja? Na koje se načine obavlja prodaja?

 

Unatoč svom relativno dobrom pozicioniranju kod čitatelja i relativno stabilnom čitateljskom publikom tiskanog izdanja u vidu pretplatnika i u našem mediju se osjeća utjecaj svjetskog trenda koji se odnosi na opadanje broja čitatelja usljed globalnog razvoja raznih digitalnih medijskih platformi. Kada ovaj globalni trend opadanja naklade tiskanih medija spustimo na razinu manjinskih tiskanih medija, moramo znati i da je u sadašnjosti jako izraženo opadanje broja jedne manjinske zajednice. Primjerice 2011., u Srbiji je živjelo 52 750 stanovnika koji se izjašnjavaju kao Slovaci dok ih je po popisu pučanstva iz 1991. bilo  66 772. Imajući ovo u vidu, ne čude ni podaci vezani za opadanje tiraža novina Hlas l'udu. Naši podaci govore da početkom 80-tih godina XX. stoljeća, tjedni tiraž novina iznosi čak 7.000 primjeraka, dok je 1991., tiraž na tjednoj razini činio 4.700 primjeraka, od čega je uglavnom putem pretplate do čitatelja stizalo 4.500 primjeraka. Dvadeset godina kasnije, 2011., tiraž Hlas l’udu na tjednoj razini iznosi 4.050 primjeraka, od čega remitenda iznosi oko 8 posto, a putem pretplate se proda čak oko 90 posto novina. U sadašnjosti naš tiraž je 3.700 primjeraka. Prodaja putem pretplate se obavlja preko naših suradnika – kolportera kojeg imamo skoro u svakom selu gdje žive Slovaci u većem broju. Svjesni smo da trebamo pridobiti mlađu čitateljsku publiku, pokušavamo to na taj način što se trudimo više pisati o mladim ljudima. Ali znamo i to da je mlađa čitateljska populacija, ali ne samo ona, na internetu. To što glasno »priznajemo« kako znamo da su naši čitatelji i na digitalnim platformama, a mnogi samo tamo, gledamo kao na prednost, jer onda prilagođavamo sadržaj jednog medija i drugog, potrebama tih ciljnih grupa koje nas prate na internetu i onima koji nas čitaju na papiru. Zaključak je taj da razvijamo i tiskano izdanje kroz moderniju grafičku obradu te povećanjem većih, odnosno »težih« tekstova, a  mnogo snage, ideja, kreativnosti ulažemo u razvoj naših digitalnih platformi.

            

HR: Od kada je u funkciji internet portal tjednika? Je li redizajniran u međuvremenu? 

 

Proces digitalne transformacije u najširem smislu je u našoj redakciji otpočeo prije skoro sedam godina, kada je registrirano online izdanje. No, još 2003. naša ustanova je imala svoju web-stranicu. Rekla bih da od 2014. transformacija dobija na brzini, snazi i važnosti. U listopadu 2014., pored standarnog prisustva na webu kroz online izdanje i prisustva na društvenim mrežama, Hlas l’udu dobija svoju prvu android aplikaciju, odnosno novu digitalnu platformu. Od travnja 2015. naša se komunikacija s konzumentima online sadržaja razvija, jer dobijamo novu ciljnu grupu koja nije orijentirana prema Slovacima već prema neslovačkim čitateljima, posjetiteljima na sajtu – uvodimo prijevod naših pojedinih vijesti na srpski jezik. Nastojimo portal svake godine redizajnirati i uvesti makar male promjene, nove sadržaje, a sve u skladu s financijskim, kadrovskim i vremenskim mogućnostima. Upravo prisutnost na nekoliko medijskih platformi, počev od printa preko internet-platforme, mobilne platforme i na platformama socijalnih mreža, povećava nam broj realnih čitatelja i konzumenata i stvara mogućnost pridobijanja novih potencijalnih čitatelja, sljedbenika i izvan lokalne zajednice, jer sada »poslujemo« na globalnoj razini  samim tim što imamo multiplatform princip plasiranja informacija. Prelazak na multiplatform izdanje u suštini znači promjene u tehnologiji stvaranja sadržaja, novina i online izdanja. Tehnološki koncept stvaranja tjednika se mijenja i u  tehničkom smislu –  različiti pristupi i pisanju, kreiranju medijskog priloga, kao sredstva stvaranja medijskog sadržaja uvodi se korišćenje pametnih uređaja, audio i video snimača, tehnologije za obradu zvuka i slika, raznih web alatki, programa, softvera, kao i u organizacijskom – mijenja se sustav organizacije redakcije, raspored sastanaka, objavljivanje priloga itd, ali mijenja se i sustav naplaćivanja sadržaja – nekoliko tipova paketa za pretplatnike sadržaja u printu i online izdanju. Kao što sam napomenula, mijenja se i uloga našeg medija u zajednici prvenstveno zbog uključivanja čitatelja u kreiranje online izdanja, do usvajanja »pravila ponašanja« u kulturi dvosmjerne komunikacije između redakcije i konzumenata.

 

HR: Tko uređuje, tko kreira sadržaje i tko piše za digitalno izdanje tjednika? 

Za digitalno izdanje tjednika pišu skoro svi novinari i urednici, jer kod nas fukcionira model integrirane redakcije. Svaki novinar ili urednik koji prati neki događaj je dužan da u roku od najviše 24 sata napiše novinarsko izvješće za online izdanje koje ima svoju urednicu, ali ipak i online i print spadaju pod istu uređivačku koncepciju. Treba napomenuti da se trudimo da ne dođe do tzv. kanibalizacije medija, odnosno da online izdanje »ne pojede« tiskano izdanje i da nam se ne preklapaju tekstovi. Nešto imamo samo u tiskanom izdanju, a nešto samo na online. Stoga koncepcija i rubrike u ova dva izdanja nisu identične. Teško je naći mjeru, rješenje, dobar recept. Ali eksperimentiramo. Jer digitalna transformacija je jedan veliki eskperiment koji se sastoji od mnoštva manjih eksperimenata s kojima »ispitujemo« što posjetitelji na sajtu žele, a što ne žele. Nekad uspijemo, nekad ne. Ali tek smo na početku.  Polako uvodimo i audio i video segment, ali, složit ćete se, redakcija kojoj je prosječna životna dob visoka, ne može sve odjednom uraditi. 

 

HR: Zbog čega ste se odlučili pokrenuti digitalnu platformu tjednika putem android aplikacije, kao i na otvaranje Facebook naloga? Smatrate li važnom dvosmjernu komunikaciju?

 

Na razvoj novih tehnologija i medija, odnosno medijske industrije gledamo kao na prekretnicu koja pruža razvoj novih mogućnosti u informiranju zajednice Slovaka i praktično povećanje konzumenata informacija s naših medijskih platformi. Primjerice, kroz uključivanje mladih u takozvano civilno novinarstvo na digitalnoj platformi, što smo i probali, i pokazalo se kao dobro rješenje za uključivanje čitatelja u kreiranje sadržaja, ali i komunikaciju s njima ili povezivanje s matičnom državom kroz institucionalizaciju suradnje između našeg medija i medija u Slovačkoj  za razmjenu sadržaja. Dvosmjerna komunikacija koju pružaju društvene mreže, a naše prisustvo je najjače na Facebooku, ali imamo naloge i na Twitteru i Youtubeu,  je jako važan segment, mada ne mora značiti da je uvijek i plodonosan, i ugodan, ali ipak nam donosi dobre informacije o tome kako naši čitatelji dišu i razmišljaju. 

  

HR: Koja je ciljna skupina čitatelja koji do vašeg tjednika stižu digitalnim putem?

 

Ciljna grupa čitatelja digitalnog izdanja tjednika jesu prije svega mladi ljudi i ljudi u srednjem dobu. Ali, da budem iskrena, u velikoj mjeri nas čita i starija populacija. Druga ciljna grupa je slovačka dijaspora, a treća koja se tek razvija i to sporo, jer nam nedostaju financijski i kadrovski resursi, jeste ciljna grupa neslovaka.

 

HR: Koliku važnost ima grafičko uređenje tiskanog tjednika, ali i portala?

 

Grafičko uređenje tiskanog tjednika, ali i portala je jako važno, jer ipak svi mi volimo u ruci držati lijepe novine s kvalitetnim sadržajem, odnosno  kliknuti na lijepo uređen sajt, optimiziran i pregledan koji pruža dobre i kvalitetne informacije. Mislim da dobra grafika daje signal čitateljima da se i grafički dio tima Hlas l'udu pita, da se poštuju grafičke, novinske, odnosno digitalne zakonitosti i pravila i to je dobra stvar. S druge strane, ne treba zaboraviti da je sadržaj to što je naša misija.

 

HR: Kako vidite način funkcioniranja suvremenog novinara? Kakva je uloga manjinskih medija, sada i ovdje?

 

Po mojim shvaćanjima suština modernog medija i novinara jeste da bude medijator uz karakteristike komunikatora i moderatora, ali i »watchdog«, to jest čuvar kapije. Znači, kanal masovne komunikacije koji pokreće razmjenu informacija, objavljuje ih, vrednuje i na taj način gradi societu, pruža konzumentima razna tumačenja raznih pojava, od socijalnih, političkih, kulturnih, zabavnih, edukativnih, informacije o dobroj praksi, kritiku loše prakse da bi na taj način pridonijeli izgradnji, utopistički rečeno, boljeg svijeta. U demokratskim društvima, što mi zasigurno nismo, mediji trebaju biti nadzor vlasti i informirati javnost o svim relevantnim temama za društvenu zajednicu, kako bi se ispravno formiralo javno mišljenje građana. Tako ja vidim medije i novinare. Ne samo, uvjetno rečeno, većinske medije već i tzv. manjinske. Jer iako smo »manjinski« novinari, naš cilj, zvanje, posao, uloga, pravo, ali i obveza prema građanima se ne umanjuje. To znači da bi i konkretno mediji na slovačkom jeziku – tiskani, elektronički, digitalni – morali ispunjavati sve funkcije, prava i obveze medija – da informiraju, ali i da vrednuju, komentiraju, analiziraju, što u većini slučajeva, da mi kolege ne zamjere, ne radimo. Mediji nacionalnih zajednica su integralan dio informacijsko-komunikacijskog sustava jedne države. Takozvani manjinski mediji su oblik komuniciranja unutar same zajednice, sredstvo komuniciranja između manjine i okruženja i na kraju, oni predstavljaju kanal komunikacije između manjine  i matične države i ostatkom dijaspore. I to uvijek treba imati na umu.

 

Zvonko Sarić