Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor u nedjelju, 26. srpnja, proslavilo je 92. Dužionicu, tradicionalnu žetvenu proslavu kojom bunjevački Hrvati iskazuju zahvalnost Bogu za uspješno završenu žetvu i plodove zemlje.
Bandaš i bandašica ovogodišnje Dužionice su Dario Pekanović i Marija Lukić iz salaša Nenadić.
Obitelj bandaša generacijama je vezana uz Hrvatski dom. Bandaši i bandašice bili su njegovi pradjed i prabaka Antun i Margita Gromilović, dida i majka Stipan i Janja Pekanović, otac i majka Ivica i Kristina Pekanović. Dario je član Nazorove veslačke sekcije i do sada je bio sudionik četiri Maratona lađa na Neretvi.
Bandašica je ove godine predstavljala Nazor na 13. Reviji tradicijske nošnje i izboru za najljepšu Hrvaticu u Tomislavgradu.
Središnji dio obilježavanja bila je sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva, tijekom koje je blagoslovljen kruh od novoga žita, simbol ovogodišnje žetve i zahvalnosti. U misnom slavlju sudjelovali su članovi Društva, brojni vjernici te gosti u nošnjama koji su svojim dolaskom uveličali ovu dugogodišnju tradiciju.
»Danas pred oltar donosimo kruh, snop novoga žita i krunu ispletenu od klasja. No zajedno s tim donosimo i nešto mnogo važnije – donosimo svoj život, svoj trud, svoje brige, svoje nade i svoju vjeru. Sve to stavljamo pred Gospodina, jer znamo da bez njegova blagoslova čovjekov rad ostaje nedovršen«, kazao je u propovijedi preč. Josip Štefković.
»Mi smo se danas u velikom broju sabrali u ovoj našoj staroj somborskoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva. Svi zajedno. Jer za nas dužionica nije folklor bez vjere. Naši su stari to dobro razumjeli. Nisu slavili samo zato što je žetva završila. Najprije su dolazili u crkvu. Najprije su zahvaljivali Bogu. Tek nakon toga slijedila je pjesma. Kolo. Veselje. Jer su znali da kruh nije samo plod zemlje. Kruh je dar Božji. Zato je Dužionica nastala uz oltar. Nije nastala na pozornici. Nije nastala kao turistička priredba. Nego kao molitva. To je važno sačuvati i danas«, kazao je preč. Štefković.
Nakon mise sudionici Dužionice odigrali su bandašicino kolo na trgu, a zatim je povorka prošla centrom grada do Županije gdje je posvećeni kruh predan gradonačelniku Grada Sombora Antoniu Ratkoviću.
Kako je u svom obraćanju istaknula ovogodišnja bandašica, prva javna proslava Dužionice u Somboru održana je 1935. godine, kada je svečana povorka sudionika prošla ulicama grada, a vjernici su zajedno s Crkvom zahvalili Bogu za novo žito i kruh. 
»Tu tradiciju Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor s ponosom čuva i danas. Od osnutka Društva 1936. godine nismo prekidali njegov rad, kao što nismo prekidali ni proslavu Dužionice – običaja Hrvata Bunjevaca, vrijednih, ponosnih i marljivih ljudi bačke ravnice. Naši stari učili su nas da se svaki zalogaj kruha poštuje, jer iza njega stoje trud, znoj, molitva i nada. Zato je Dužionica mnogo više od običaja. Ona je svjedočanstvo naše vjere, naše povezanosti sa zemljom i ravnicom te naše odlučnosti da sačuvamo kulturnu i duhovnu baštinu Hrvata Bunjevaca na ovim prostorima«, kazala je bandašica uručujući zajedno s bandašem kruh gradonačelniku. 
»Ovaj kruh simbol je neprekinutoga životnog ciklusa, smjene naraštaja i plodova zajedničkoga rada, ali i trajni podsjetnik da naša tradicija počiva na čvrstoj duhovnoj okosnici. Blagoslovom koji prima tijekom crkvenoga obreda, ovaj kruh dobiva svoje puno značenje, povezujući svakodnevni ljudski trud i rad s vjerom i duhovnim vrijednostima koje su nas stoljećima održale. Upravo te vrijednosti ostaju naš najsigurniji oslonac i putokaz na životnom putu svakoga čovjeka«, kazao je Ratković.
Osim članova Nazora u bunjevačkim nošnjama, dio proslave bili su i gosti iz Hrvatske – KUD Filipovčice iz Komletinaca i KUD Mladi Šokci iz Duboševice, te sudionici u nošnjama iz Sonte, Monoštora i Lemeša.
Proslava Dužionice nastavljena je risarskim ručkom koji je zbog rekonstrukcije Hrvatskog doma održan u Mađarskoj građanskoj kasini. 
Z. V.