Aktualno Svjetsko nogometno prvenstvo apsolutno nema nikakve veze sa Suboticom, a ako ćemo pravo – ni sa Srbijom. Pa ipak, i u ovom se gradu, kao i diljem Planeta, ono gleda; oni najuporniji tekme ćoretaju i u sitne sate pa ustaju polumamurni ili pak kao da su i sami tijekom noći promijenili nekoliko vremenskih zona. Bez obzira na to što Srbija nije izborila plasman među 48 najboljih momčadi svijeta, ne manjka ni navijanja, a to sa sobom povlači i subjektivizam, pa čak i prelazak u ostrašćenost i granica dobrog ukusa.
Međutim, ono što se dogodilo u prvim satima 3. srpnja (po našem vremenu) u Torontu zacijelo će vremenom stati uz bok Maradoninoj »Božjoj ruci« kada je 1986. naočigled cijelog svijeta igrački podlo, šibicarski i krajnje nečasno »zabio« Englezima gol rukom, a nakon toga se i ljudski isto tako ponio: kao sitna duša s neke poljane u kojoj se meč igra za gajbu piva. Na žalost, to se isto dogodilo reprezentaciji Hrvatske u utakmici s Portugalom kada im je, sve do najnovije uvedenih pravila, poništen regularan gol koji bi meč odveo u produžetke. Bruji cijeli svijet (i još će brujati) o tome je li Matanovićeva vlas na kosi mogla utjecati na tijek igre; sudački, pa i pravni eksperti uključili su se u komentiranje sporne situacije sa sve mogućim sankcijama odgovornih protagonista u ovoj situaciji, ali gorčina i žal trajno ostaju.
Uvođenje tehnologije VAR-a 2018. mnogi ljubitelji nogometa pozdravili su kao mjeru koja će pridonijeti pravičnijem suđenju, odnosno ispravljanju nepravdi ili bar otklanjanju sumnji kada je riječ o ključnim detaljima utakmice. Za ovih osam godina to se nebrojeno puta pokazalo ispravnim, i bez obzira na česte duže prekide, konačne sudačke odluke na koncu su ipak bile pravičnije. Čak i za ovu priliku uveden senzor u lopti, koji mjeri ljudskom oku nevidljive doticaje, mjera je koja bi sama po sebi trebala unaprijediti nogomet u pravcu poštenog i objektivnog suđenja. Ali...
Ali, kao i kada je riječ o svakom drugom revolucionarnom izumu – od kotača i vatre, preko dinamita pa do umjetne inteligencije – sve je to u teoriji O. K. dok se u praksu ne umiješa ljudski faktor, pa se onda sve to relativizira, izopači ili se pak nađe »rupa u zakonu«. Primjer za to upravo je Igor Matanović. Iako je FIFA u tom dijelu pravila navela čak i ulogu punđe na igračevu tijelu (valjda zbog sve većeg broja feminiziranih nogometaša sa svojim »in« frizurama), vremena za raspravu takve vrste na kraju meča Portugal – Hrvatska nije bilo: Matanovićeva je vlas, glasila je odluka, izravno utjecala na kasnije postignuti zgoditak Hrvatske.
I koliko god nepravedne odluke bile na utakmicama Argentina – Engleska 22. lipnja 1986. i Portugal – Hrvatska 2. srpnja (po kanadskom vremenu) 2026., razlike među njima ipak ima: u prvom slučaju tuniskom sucu Ali Bin Naseru teška srca se još i može progledati kroz prste jer VAR nije bio korišten. U drugom slučaju riječ je o čistom »tumačenju«: je li vlas kose dio tijela koji utječe na tijek igre? Ako jeste, odnosi li se onda isto – kao što je to primijetio i naš sugrađanin Marin Skenderović – i na rukav igračevog dresa ili pak (vlastito opažanje) i na vezicu na kopački? Naravno, mnogi su već vidjeli i prve reakcije nakon sramotnog poništavanja gola: poster buduće nogometne reprezentacije Hrvatske na kom su svi igrači ošišani na ćelavo. Dodamo li mašti i oduzimanje rukava, vezica ili nečega trećeg, možda će teren biti na nudističkoj plaži.
Poseban dio ove priče su gledatelji, odnosno navijači, a još posebniji komentatori. I dok je Srbija podijeljena na one koji su na Svjetskom prvenstvu navijali za Hrvatsku i BiH i one koji su navijali za svakoga protiv ovih reprezentacija, kod komentatora na Areni nije bilo dvojbe: svim srcem, i to najiskrenije, protiv vatrenih i zmajeva. Imena im apsolutno nisu bitna jer kao da su sišli s trake za proizvodnju robota: ton im namješten na neskriveno oduševljenje kada Hrvatska ili BiH prime gol, odnosno utišan do žalosti kada ga daju. Budući da je ovdašnjim gledateljima onemogućeno praćenje SP-a na Hrvatskoj televiziji ili pak Televiziji Crne Gore, ovdašnji gledatelji doslovce su bili prinuđeni slušati ovaj ljudski talog u ulozi komentatora na spomenutoj televiziji.
I, da: do sada se izraz »za dlaku« uobičajeno koristio u situacijama kada je nešto za malo izbjegnuto ili postignuto i, ovisno o kutu gledanja, uglavnom se vezivalo za sretan ili nesretan splet okolnosti. Ali, nakon utakmice Portugal – Hrvatska ovaj izraz (bar kod nas) dobija i vrlo konkretno značenje: za dlaku je »pobijedila pravda«.
Z. R.