Ako je suditi po srdačnom odnosu – barem pred kamerama i svjedocima – ministara vanjskih poslova Srbije Marka Đurića i Hrvatske Gordana Grlića Radmana, za buduće dobre odnose dviju država ima nade. Kada kažem da ima nade, mislim prije svega na njihove poruke kako su odnosi sa susjedima veoma važni i da ih treba unaprjeđivati kroz otvoren i sadržajan dijalog. Obojica ističu da su otvorena pitanja ozbiljna i složena, ali da ih treba rješavati u duhu dobrosusjedskih odnosa i međusobnog poštovanja, kao i da bi ponovno trebalo pokrenuti rad bilateralnih komisija.
Sve je to rečeno prije tjedan dana u Subotici, a slične poruke slane su i prije dvije godine u Novom Sadu, kada su se ministri prvi put susreli nakon što je Đurić preuzeo dužnost šefa srpske diplomacije. Između Novog Sada i Subotice uslijedili su i susreti u Daytonu i Beogradu.
Srpski ministar Đurić često govori o dobrosusjedskim odnosima i potrebi suradnje, dok Grlić Radman redovito naglašava otvorena pitanja, posebno sudbinu nestalih osoba i položaj hrvatske manjine u Srbiji. Ipak, obojica su suglasni da komunikacija mora postojati, čak i kada nema potpune suglasnosti o svim otvorenim pitanjima.
Naravno, subotički susret neće preko noći riješiti probleme koji opterećuju odnose dviju država. Međutim, u vrijeme kada su hrvatsko-srpski odnosi daleko od idealnih, a u pojedinim provladinim medijima i tabloidima Hrvatskoj se pripisuje uloga sudionika navodne »obojene revolucije«, činjenica da ministri vanjskih poslova razgovaraju i održavaju kontakte nije bez značaja.
Ne znam kada će uslijediti njihov sljedeći susret niti hoće li se ponovno svesti na ponavljanje već poznatih poruka. Dobro bi bilo da se do novog rukovanja Đurića i Grlić Radmana učini i neki konkretan korak.
Za početak, bilo bi dobro da s radom počnu sektorske komisije, kojih je devet i koje se pojedinačno bave otvorenim pitanjima između Srbije i Hrvatske. Upravo bi njihov rad mogao pokazati postoji li iza diplomatskih poruka i stvarna spremnost da se dugogodišnji problemi počnu rješavati. 
Z. V.