Ovih dana razmišljam o započetim stvarima koje valja završavati kako bih napravila prostora za nove. Tu na red svakako dolazi i moja priča o otocima, koju moram završiti uskoro jer mi ponestaje slova abecede. T

Miks jako nepoznatih i vrlo poznatih mi otoka

Ovaj tjedan počinjemo od otoka koji mi je nepoznanica. Jakljan, mali i zeleni otok u blizini Dubrovnika, jedan je od onih koji ne privlače veliku pozornost, ali upravo zato imaju poseban šarm. Nekada je bio poznat po samostanu i ljetnikovcima dubrovačkih plemića, a danas je prije svega utočište za one koji traže mir. Borove šume, tihe uvale i pogled prema Elafitima čine ga idealnim mjestom za bijeg od užurbanosti. Nije među najpoznatijima, ali ponekad baš takvi otoci ostanu najduže u sjećanju.
I kao Ilovik. Mali otok velikog srca, poznat i kao otok cvijeća. Njega smo otkrili i posjetili prošle godine na ronilačkoj ekspediciji. Smješten južno od Lošinja, Ilovik je mjesto u kojem se život odvija sporije i nekako nježnije. Ljeti ga ispune jedrilice i gosti koji se vraćaju iz godine u godinu, a zimi ostaje vjeran svojoj tišini. Posebnu ljepotu daju mu vrtovi puni cvijeća, što nije baš prizor koji očekujete usred kamenitog Jadrana. Ilovik je jedan od onih otoka koji ne traže puno pažnje, ali je lako osvoje.

Zvijezda na slovo H

Hvar, ili kao otok iz dobro znane priče kada smo biciklama stigli do mora. Otok koji kao da je odavno prihvatio činjenicu da je zvijezda. Poznat po lavandi, vinu, kamenim gradovima i sunčanim danima kojih ovdje ne nedostaje, Hvar je već desetljećima među najpoželjnijim jadranskim adresama. Dok grad Hvar ljeti vrvi životom, mjesta poput Vrboske ili Zavale pokazuju njegovo mirnije lice. Hvar je dovoljno glamurozan da privlači svjetske zvijezde, ali i dovoljno opušten da se na njemu svatko osjeća kao kod kuće. Za mene zauvijek poseban.
Sljedeći otok je mjesto koje nije poznato po plažama ni turističkim razglednicama, nego po povijesti koja i danas izaziva snažne emocije. Nekadašnji zatvor ostavio je tragove koje posjetitelji mogu vidjeti i danas. Premda surova izgleda i gotovo bez vegetacije, njegova priča podsjeća da i otoci nose uspomene koje nisu uvijek lagane. Goli otok možda nije klasična ljetna razglednica, ali svakako je dio naše otočne priče.
Kod slova F ponovno ćemo malo zažmiriti i u društvo pozvati Fratarski otok pokraj Pule. Otočić, omiljen među kamperima i ljubiteljima kupanja, možda nije velik, ali je godinama mnogima sinonim za bezbrižna ljeta. Borovi, stijene i pogled na Pulu dovoljni su da se čovjek zapita treba li mu za sreću išta više. Jednom sam ga posjetila i garantiram za sve napisano.
Slovo E pokazalo se tvrdoglavijim od bure. Koliko god pretraživala kartu, nijedan hrvatski otok nije mi se predstavio tim početnim slovom. Možda je baš to ljepota ove naše otočne abecede, ponegdje treba ostaviti prazno mjesto i priznati da priroda ne mari previše za pravopisna pravila.
A kad smo kod praznih mjesta, odmah im pridružujem još dva, za slova Đ i Dž. Rijetka slova, rijetki nazivi i nijedan otok koji bi se javio na prozivku. Možda je to znak da poneka slova jednostavno više pripadaju pričama nego geografskim kartama, pa je skroz u redu ostaviti malu prazninu između mora i abecede.
A za kraj ovog nastavka dolazi D kao Dugi otok. Već samo ime govori dovoljno. Dug više od četrdeset kilometara, prepun kontrasta, od strmih litica Telašćice do pješčane plaže Saharun, jedan je od onih otoka koji se ne mogu upoznati u jednom danu. Sela razasuta uz obalu, svjetionik Veli Rat i mir koji se osjeti čim trajekt pristane čine ga mjestom kojem se mnogi vraćaju. Dugi otok ne nameće se glasno, ali polako i sigurno osvoji svakoga tko mu da priliku.
Ako izuzmemo slovo J, ja sam lijepo prošetala i obišla ovotjednu abecedu, iako mi se nekad čini kako sam bila na malo otoka. Divno je to.
G. K. M.