Biti mali, a jednoga dana možda i veliki bandaš i bandašica je prije svega čast i radost. Ovoj obvezi se iskreno, iz dječjeg srca raduju i ovogodišnji mali predvoditelji: Marija Šabić i Danilo Cvijanov. Oboje prvopričesnici u svojim župama, koji željno iščekuju Dužijancu malenih, a potom, kako su rekli, i veliku Dužijancu kada će imati priliku voziti se karucama, te neće morati ići pješice. Kako su nam pojasnili, nije njima problem hodati, ali voziti se karucama je poseban događaj i to jako čekaju.
Marija je učenica 3. razreda OŠ Ivan Goran Kovačić u Subotici i dolazi iz župe sv. Terezije Avilske. Uz školu pohađa i Muzičku školu gdje svira klavir, te ide na plivanje već pet godina, a od ove godine trenira i košarku. Treće je dijete u obitelji Mirjane i Marka Šabića, te ima starije sestre Luciju i Ivu. 
Pitali smo je kako je reagirala kada je čula da će biti mala bandašica. 
»Mama mi je rekla, ali ja prvo nisam ni znala što je to biti bandašica. Ali, kad mi je mama objasnila, bila sam jako sretna, jer sam to već vidjela i bila na Dužijanci, ali nisam znala da mogu i ja biti bandašica. Još dok sam bila mala oblačila sam se u nošnju, a i sada ću«, priča nam s uzbuđenjem Marija. 
Tako nam je Marija ispričala da će obući šling (bijeli vez) i, kako je rekla, rađene papučice sa štiklom. Imat će i košulju, i mider (prsluk), podsuknje i suknju, pa i frizuru. 
»Mama je to sve prala i glačala, a moja kuma Marija pomoći će mi da se obučem, a mora mi i frizuru napraviti. Svi će imati posla.« 
Skupa smo konstatirale kako uopće nije lako biti mala bandašica, ali Marija to želi i jako čeka. 
Danilo je također učenik 3. razreda, ali OŠ Matko Vuković u Subotici. Pohađa cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku i nošnja i Dužijanca su mu dobro poznati. Pripada župi Uskrsnuća Isusova gdje redovito ministrira. Treće je dijete u obitelji Marine i Nedeljka Cvijanova, a ima starijeg brata Davida i stariju sestru Mateu. Danilo, osim škole, ide na folklor u HKC Bunjevačko kolo već šest godina, pa, kako je rekao, dobro zna kako je biti u nošnji. A zna i kako je biti na Dužijanci jer uvijek ide sa svojom obitelji. 
I Danilo je bio iznenađen, ali i radostan zbog toga što može biti bandaš.
»Kad sam došao kući iz škole, mama i tata su rekli da nam moraju reći jednu novost. I onda su mi rekli da sam izabran i da ću biti mali bandaš. Bio sam jako sretan, jer sam uvijek pitao mamu mogu li i ja jednom biti mali bandaš. I evo, sad mi se ispunila želja«, priča Danilo. 
Danilo je spreman za Dužijancu kao i nošnja koju će obući.
»Obući ću bijelu košulju i prsluk, svileni i naravno čakšire i na noge čizme, a na glavi ću imati šešir. Sve imam i sve je već spremno, a kad se budem oblačio pomoći će mi mama«, kaže Danilo. 
Oboje su spremni i radosni zbog ove obveze, a kako su rekli znaju već da će biti vruće – jer tako uvijek bude u nošnji, ali spremni su i sve će izdržati. Spremni su i za druge zadatke koji ih čekaju, poput čitanja pod misom, ali, kako su rekli, misle da će morati nositi i kruv, a bit će i žita i drugih darova.
Na pitanje znaju li što je to Dužijanca, odmah su odgovorili:  
»Ima i Udruga Dužijanca, a Dužijanca je zahvala Bogu za sve što imamo, i za žitarice i sve ostalo«, pojasnila nam je Marija, a Danilo se nadovezao: »Bio sam dosad već na Dužijanci i tata je kosio žito, pa je Dužijanca zapravo zahvala Bogu za kruv«, pojasnio je Danilo.
Kako su nam rekli, kad sve ovo prođe, bolje će znati, ali možda bi voljeli jednoga dana biti i veliki bandaš i bandašica. Na kraju, naši mali bandaš i bandašica pozivaju majke, dide, tete, braću i sestre, rodbinu, drugare iz škole ili s folklora, a mi ćemo dodati i sve ostale. Oni su spremni i samo čekaju da svane taj dan da mogu biti mali bandaš i bandašica. A onda slijedi odmor, te velika Dužijancu koju, kako su rekli, jako čekaju jer će tu s njima biti i veliki bandaš i bandašica, karuce i konji... 
»To će biti baš dobro«, složili su se oboje.
Ž. V.