Cvjetna priča Mirjane Iršević započela je prije oko deset godina u dvorištu obiteljskog doma u Tavankutu. Krenula je s plasteničkom proizvodnjom saksijskog cvijeća, vremenom ju je privuklo rezano, a kada je otkrila svijet dekoracije, buketa i aranžmana, poželjela je jednog dana otvoriti vlastitu cvjećarnicu. Nakon godina upornog i vrijednog rada ta joj se želja ostvarila i prije sedam mjeseci je u centru Subotice otvorila Studio Verde – svoju malu zelenu oazu.
Od proizvodnje do dekoracije
Uz podršku i pomoć svog supruga Jasmina, Mirjana se prije desetak godina, uz podizanje djece (Anđela –13 godina, Danica – 11, Marko – 9 i Teodora – 8 godina), odlučila baviti plasteničkom proizvodnjom cvijeća. U svom su dvorištu podigli plastenik, da bi se vremenom proizvodnja proširila na još dva.
»Prvo je to bilo samo saksijsko cvijeće da bi me u međuvremenu privuklo i rezano koje sam onda ubacila u proizvodnju. Nisu to bile ruže, gerbere i sl., već sitno cvijeće kao dodatak poput gipsofile, kraspedije i ostalih propratnih dekorativnih materijala u buketima. Tako sam ušla i u svijet dekoracija, buketa, aranžmana, što me je privuklo pa sam se tome više posvetila. Kupovala sam kontejnerski rasad, koji nisam sama proizvodila, pa kad stigne 500, 700, pa i 1.000 biljaka odjednom, to treba što prije presaditi pa bi se tu uključila cijela obitelj. Djeca bi onda punila suprstrat u saksije, ja sadim, oni nose, slažu po stolovima, zalijevaju i bude odrađeno sve u kratkom roku. U svemu sam imala veliku pomoć i podršku supruga – od zalijevanja, prihranjivanja, presađivanja, za sve što nisam stigla on bi uskočio i što god bih zamislila, on bi realizirao/napravio«, priča nam Mirjana.
Dalje dodaje kako je naručivala uglavnom biljke, a nešto malo sjemenje od jedne subotičke firme koja ga uvozi iz Nizozemske, dio je kupovala od jednog velikog proizvođača kontejnerskog rasada svih vrsta vrtnih biljaka s Makove sedmice (dio Subotice), nešto iz okolice Novog Sada...
Što se tiče stjecanja znanja kada je u pitanju proizvodnja cvijeća i njegova njega, Mirjana kaže kako je nešto išlo iz iskustva i prakse, potom preko knjiga s interneta, a najveći oslonac bili su joj dobavljači od kojih je kupovala rasade i koji su joj nesebično dijelili znanje.
Kada je počela s proizvodnjom rezanog cvijeća, krenule se porudžbine – od buketa, boks kutija, do dekorativnih aranžmana, poklon paketa (uz cvijeće: piće, čaše, slatkiši, kozmetika...), za babine korpice s bodićem, čarapicama, zvečkom...
»Sve mi se to jako svidjelo, pogotovo što su i drugi bili zadovoljni onim što napravim pa mi je to probudilo znatiželju i želju za usavršavanjem i napredovanjem u tom smjeru. Tako da sam polako smanjivala proizvodnju saksijskog cvijeća i odlučila otvoriti vlastitu cvjećarnicu.«
Ostvarenje želje
Odluka o početku rada u cvjećarnici je pala, a onda je potraga za idealnom lokacijom trajala mjesecima.
»Željeli smo da lokal bude na dobrom mjestu u gradu, s nevelikim troškovima kirije, grijanja, hlađenja i dr., kao i da ne iziskuje neka veća ulaganja ili adaptaciju prije samog otvaranja. Nakon što smo obišli nekoliko prostora koji nisu ispunjavali sve kriterije, 15. studenoga prošle godina našli smo idealan, praktično u centru grada, pored subotičke Gimnazije, u Ulici Istvána Széchenyija. Na kompletnom podu su mramorne pločice, zidovi su bili čisti, omalani, jedino smo ga pregradili na polovini, kako bih imala lijep izložbeni, odnosno prodajni dio cvjećarnice, a iza radni i magacinski. U opremanju mi je puno pomogao suprug s kojim smo sami napravili veliki pult u prodajnom dijelu radnje, a u magacinskom veliki radni stol. Sami smo napravili pregradni zid od gips kartona, potom vizualnu barijeru, moja ideja su bili drveni paneli i zeleni zid u gornjem dijelu. Ovdje se godinama prodavala metraža, a prije mene je bio magacinski prostor, ured i studio za fotografiranje jedne firme, nakon kojeg mi je ostalo savršeno osvjetljenje na plafonu«, opisuje Mirjana cvjećarnicu, kojoj su dali ime Studio Verde.
»Cvjećarnice uglavnom nose naziv nekog cvijeća, a ja sam željela da bude drukčije. Verde na talijanskom znači zeleno, tako da je ovo jedan mali zeleni vrt ili oaza. Radno vrijeme je od 9 do 17 sati, od ponedjeljka do srijede, za sada radim sama, dok se malo ne zauka, zakotrlja nekim svojim putem.«
U njezinoj ponudi se uz saksijsko i rezano cvijeće nalaze i poklon-paketi.
»Rezanog cvijeća imam minimum 20 vrsta (ljiljani, ruže, mini ruže, krizanteme, gerbere, karanfili, orhideje, antorijumi...), a od saksijskog je još veći izbor (više vrsta dracene, palmi, sanseverija, vriseje, kordilina, sukulente, maranti, nolina...). Što se tiče paketa, u ponudi imam svoje kreacije, a mušterije mi mogu donijeti i nešto svoje, tj. ono što bi željeli da se nađe u paketu, pa u dogovoru s njima upakiram u određenu ambalažu s dodatkom rezanog cvijeća, ikebanom ili bez, kako mušterija želi«, kaže Mirjana i ističe kako ima puno novih dobavljača koji su je sami našli.
»Još dok sam radila kod kuće imala sam dva dobavljača rezanog cvijeća, jedan od njih u ponudi ima i saksije, ukrasnu keramiku, zemlju, saksijsko cvijeće. Neke dobavljače pratim na društvenim mrežama još odavno, a sad kako imam veću potrebu za cvijećem, neke sam pozvala, a za repromaterijal kao što su kutije, trake, papiri, dobavljači su našli mene. Dio njih je iz Subotice i okolice, ali je većina iz Novog Sada, Beograda, Šumadije i nekih središnjih dijelova Srbije.«
Uz rad u cvjećarnici, Mirjana se i dalje bavi dekoriranjem prostora za razne prilike.
»Tu su svadbe (sala i bidermajer), radila sam dekoraciju Gimnazije za maturu, potom povodom prve pričesti mog sina, 18. rođendana... Radim i dostavu na kućnu adresu, za što ponekad koristim usluge jedne firme za dostavu, a nekad odnesem i ja – ako je blizu, onda tijekom radnog vremena, a ako je dalje uradim to prije ili nakon posla.«
Što se tiče zainteresiranosti kupaca, ona varira u ovisnosti o periodu godine.
»Svaki početak je težak i spremna sam na to da će biti i uspona i padova. Treba vremena da se raščuje, da kupe nešto jednom pa ako budu zadovoljni da se vrate. Sad su mature i mnogi su mi se vratili po dodatne aranžmane i bukete, neki telefonski naruče pa pokupe, što je znak povjerenja, odnosno da su prethodni put bili zadovoljni. Na svaki svoj rad stavljam svoj logo radi reklame i nadam se što većem broju, a prije svega zadovoljstvu mušterija«, ističe Mirjana, dodajući kako su im u dvorištu ostali plastenici, ali u njima sada gaje povrće za potrebe obitelji.
I. Petrekanić Sič
