Slavica Tadijan-Silađev, karatistica, Borovo Naselje

Karatisti ne odustaju nikada

 

PRVI UČITELJ KARATEA OSTAVIO MI JE TRAJAN PEČAT U ŽIVOTU, NAUČIO ME JE KAKO U SVAKOJ SITUACIJI MORAM BITI BORAC, A NE SAMO OSOBA KOJA ODJENE KIMONO ZA VRIJEME TRAJANJA TRENINGA ILI NATJECANJA

 

Slavica Tadijan-Silađev danas živi u Borovu Naselju u Hrvatskoj, uz česte posjete i boravak u rodnoj Sonti. Članica je Karate kluba Kumite iz rodnog mjesta i ponosni vlasnik crnog pojasa I. dan. 

Kasni početak

OD DJETINJIH DANA SLAVICA JE ZAVOLJELA KARATE. BEZ NEKOG VELIKOG POJMA O SUŠTINI, FASCINIRANA BJELINOM KIMONA, ZAMIŠLJALA JE SEBE ISKLJUČIVO U TOM SPORTU. NA NJEZINU VELIKU ŽALOST NIJE BILO NAZNAKA DA ĆE U SONTI IKADA POSTOJATI KARATE KLUB. »SVE DO 7. RAZREDA NISAM SEBE NALAZILA NITI U JEDNOM OD SPORTOVA KOJI SU TADA BILI POPULARNI MEĐU DJEVOJČICAMA. İ TE, 1994. GODINE, NAŠ LIJEČNIK, DR. MILOŠ ČEBAC, DOLAZI NA IDEJU O FORMIRANJU KARATE KLUBA. TAJ ČOVJEK ĆE ZA MENE BITI DOŽIVOTNI AUTORITET. UMIO NAS JE NAUČITI DA UVIJEK MORAMO BITI BORCI, A NE SAMO OSOBE KOJE OBUKU KIMONO ZA VRIJEME TRAJANJA TRENINGA ILI NATJECANJA. NISMO IMALI NI ADEKVATAN PROSTOR ZA TRENINGE, NI UVJETE ZA ODLAZAK NA NATJECANJA, O ORGANIZACIJI TURNIRA DA I NE GOVORIM. BILO JE TRIDESETAK POLAZNIKA, NA KONCU NAS JE OSTALO ČETVERO, UKLJUČUJUĆI I NAŠEG DANAŠNJEG TRENERA TOMISLAVA MATINA. JEDINA MOTIVACIJA ZA DALJI RAD BILA NAM JE LJUBAV PREMA KARATEU«, PRIČA TADIJAN-SILAĐEV. PROLAZILE SU GODINE, MALTENE NITKO OD SONĆANA NIJE ZNAO ZA OVU SKUPINU ENTUZIJASTA. RADI POSLA I PRESELJENJA U DRUGU SREDINU ODLAZI I DR. ČEBAC. 

Izgradnja sportske dvorane i procvat karatea

IZGRADNJOM SPORTSKE DVORANE SONTA DOBIVA JAK POTICAJ ZA RAZVOJ SPORTA. UZ VELIKE NAPORE MATINA, KONAČNO JE REGISTRIRAN I KK KUMITE. PRILIV NOVIH ČLANOVA BIO JE ZAMJETAN I UZ ODLIČNU ORGANIZACIJU RADA DOŠLI SU I REZULTATI U VIDU ODLIČJA S TURNIRA, PRVO U OKOLICI, KASNIJE I S VELIKIH, ČAK I EUROPSKIH NATJECANJA. »IZ TOG VREMENA SJEĆAM SE I DANA KOJI U MENI IZAZIVA OPREČNE OSJEĆAJE. POLAGALO SE ZA SMEĐI POJAS I TO U VRIJEME KAD SAM ZDRAVSTVENO BILA LOŠA. PAR DANA NAKON PRIJMA U BOLNICU ODRŽANO JE TO POLAGANJE, NISAM ODUSTALA, SVE BIH DALA ZA KARATE. İZDRŽALA SAM I BILA SAM JAKO SRETNA, S DRUGE STRANE I TUŽNA, JER SAM MISLILA DA JE TO MOJ OPROŠTAJ OD VOLJENOG SPORTA. UZ MALO SREĆE I UZ MOJU ČVRSTU VJERU, OPORAVILA SAM SE I NASTAVILA. VRLO SAM PONOSNA NA SVOJU UPORNOST, A DANAS SAM NOSITELJ CRNOG POJASA 1. DAN. 

 

Jedanput Kumite, zauvijek Kumite

 

Slavicu Tadijan je udaja odvela u Borovo Naselje. Upoznaje nove ljude, u novu sredinu se fantastično uklapa, jedino ne mijenja svoj klub. »Prijeko se ne osjećam kao stranac, iako sam odrasla u Vojvodini. Klub nikada nisam promijenila, za mene postoji samo Kumite. Kadgod mogu, odem u Sontu na trening. Lijepo je vidjeti djecu u kimonu, gledati kako se od tih malih bića formiraju borci. Najsretnijom me čini osjećaj da nisam zaboravljena. Iz kluba me pozovu na svaku akciju u kojoj sudjeluje, na svako polaganje. Željela sam postati i karate sudac, ali bih u tom slučaju morala mijenjati klub. Kako živim u RH, samo kao član kluba u Vukovaru mogla bih ići na neophodne seminare«, kaže Tadijan-Silađev. Ima i poruku za najmlađe klupske kolege: »Iskoristite uvjete koje imate. Karate nije sport kojim ćete ostvariti profit, puno je više od toga. Pružit će vam pravilan razvoj uma, tijela i duha. Ukoliko i ne osvojite odličje na natjecanju ne odustajte, karatisti ne odustaju nikada.«

Ivan Andrašić

Antrfile

 

 

»Slavica Tadijan-Silađev živi za karate. Surađivali smo godinama, trenirali skupa. Njezin napredak usporili su problem zdravstvene naravi, kasnije i udaja u Hrvatsku. Ipak, klubu je ostala vjerna, čak i po cijenu osobnoga napretka nije nas napuštala. I dan danas, kad god ju pozovemo, uvijek dođe, bude u komisiji, druži se s nama. Na sve humanitarne manifestacije na kojima je sudjelovao klub dolazila je pomoći i sudjelovati. Zbog dugogodišnjeg predanog bavljenja karateom i odlika kojima je postala veliki uzor djeci i mladima, na moju inicijativu bila je od Shotokan karate saveza nagrađena diplomom majstora crnog pojasa I. dan. Na koncu bih dodao da je zaslužila veliko poštovanje od mene i kao trenera i kao predsjednika kluba. Osobito mi je zadovoljstvo što nam je dala do znanja da će zauvijek ostati član Kumitea«, kaže predsjednik i prvi trener kluba, majstor crnog pojasa IV. dan Tomislav Matin.