Restoran Mala bašta, kako je glasio njegov službeni naziv, Subotičani su od milja zvali Elza, po imenu nekadašnje njegove direktorice Elze Gutt-mann. Jer išlo se u kavanu kod Elze i tako je popularni naziv ostao desetljećima poslije sve do zatvaranja ovoga ugostiteljskog objekta u strogom centru grada (danas se na istom mjestu nalazi hotel Forum). Mala bašta – Elza, kako se kome više sviđa, imala je odličnu poziciju (početak malog korza i put prema Franjevačkoj crkvi) i kao urbani lokal imala je svoje prepoznatljive kavanske čari. Restoran je svoje službeno ime dobio po bašti koja se nalazila u dvorištu nekadašnje stare privatne jednokatnice, u koju se moglo ući izravno iz prolaza u susjednoj Ulici Dimitrija Tucovića (Borovo ulica) ili kroz glavni ulaz (Trg cara Jovana Nenada) i unutrašnjost samoga ugostiteljskog objekta. Bašta je radila tijekom razdoblja proljeće – jesen, a glavni specijalitet kuhinje, pored standardne restoranske ponude gotovih i a la carte jela, bio je odličan roštilj. Zbog mesnih delicija dimljenih na ćumuru, pripremanih od odličnih majstora ovoga gastro zanata, često se moralo i čekati na prazan stol, jer je kavana uvijek bila odlično popunjena. Elza je u svojoj ponudi imala praktično tri dijela za primanje svojih gostiju. Prvi dio bio je u velikoj prostoriji u koju se izravno ulazilo s ulične strane (grad) i to je bio tzv. kavanski dio, jer su se u njemu posluživala samo pića. Malim hodnikom odlazilo se put sale za ručak – večeru, koja je bila nešto intimnijeg okruženja i u kojoj je često goste zabavljala živa tamburaška glazba. U nastavku istog hodnika nalazio se izlaz prema već spomenutoj bašti, koja je, iz objektivnih vremenskih razloga, radila samo određeni broj mjeseci u godini. Tako je svaki gost Elze mogao, po svom afinitetu, kavanskoj namjeri ali i dubini džepa, birati svoje mjesto za stolom. Jer, u sali za ručavanje i bašti konzumacija hrane se naprosto podrazumijevala. Kako je društveni standard rastao, osobito sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, tako je sve više Subotičana imalo mogućnosti za redovite i povremene odlaske na ručkove ili večere u popularnu Malu baštu. Dodatnu mogućnost gastro posjeta ovom društvenom ugostiteljskom poduzeću predstavljali su poslovni ručkovi, svečane obljetnice i svadbeni pirovi koji su se ovdje često priređivali. Odlična kuhinja, ljubazno osoblje i konstantna kvaliteta usluge bili su najzaslužniji za gotovo svakodnevnu izvrsnu posjećenost. Koncem osamdesetih lokal je, kao privatnik, preuzeo Ivan Gurinović i vodio ga sve do njegovog zatvaranja, a goste je zabavljao tamburaški sastav Neven.   
D. P.