Vlada Srbije usvojila je Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina za razdoblje od 2026. do 2029. godine. Konačno, jer ovaj strateški dokument, koji definira konkretne mjere, aktivnosti i rokove za unaprjeđenje i zaštitu prava nacionalnih manjina, praktički nije postojao još od 2019. godine.
Prethodni Akcijski plan prestao je važiti 2019. godine i tada je bio u nadležnosti Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave. Na novi plan, čija je nadležnost u međuvremenu prešla na Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, čekalo se više od šest godina, tijekom kojih su čak tri različita ministra vodila taj resor.
Usvajanje Akcijskog plana bila je vijest u medijima 26. svibnja, na dan kada ga je Vlada usvojila. Međutim, malo se tko ozbiljnije pozabavio pitanjem na koji bi način ovaj dokument trebao unaprijediti i zaštititi prava nacionalnih manjina. To se prije svega odnosi na očuvanje kulturnog identiteta, unaprjeđenje nastave na jezicima nacionalnih manjina, primjenu dvojezičnosti u općinama u kojima manjine čine značajan dio stanovništva, podršku medijima na manjinskim jezicima te osiguravanje političke i društvene zastupljenosti.
Povjerenik za zaštitu ravnopravnosti Milan Antonijević najavio je izradu izvješća o pravima nacionalnih manjina u Srbiji, koje će obuhvatiti sva otvorena pitanja na terenu.
Razloga za to svakako ima jer diskriminacija na osnovi nacionalne pripadnosti i etničkog podrijetla svake je godine među pet najčešćih osnova po broju pritužbi koje građani podnose toj instituciji.
No, nakon šest godina čekanja na novi Akcijski plan, ključno pitanje nije što u njemu piše, nego hoće li njegove mjere napokon zaživjeti u praksi. Nacionalnim manjinama u Srbiji ne treba još jedan dokument, nego vidljivi rezultati – dosljedna primjena službene uporabe jezika i pisma, veća zastupljenost u institucijama te učinkovitija zaštita od diskriminacije. 
Z. V.