Prije deset godina nastao je prvi tekst jedne male, ali iskrene ideje: stvoriti prostor u kojem će se dijeliti prijedlozi za bijeg u prirodu, za jednostavne, lijepe vikende ispunjene druženjem, i za jela koja najbolje gode upravo na otvorenom. Tako je rođena rubrika Priroda i društvo.
Prvi članak vodio nas je nedaleko od Sombora, prema Kupusini, do čarde poznate kao Pčela. Nije slučajno odabrana kao početna točka. To je mjesto koje savršeno spaja ono što je ova rubrika od početka željela biti – priroda uz vodu, mir, jednostavnost i prostor za druženje. Ujedno, bila je i malo otkriće, jer se pokazalo da mnogi Somborci tada za nju nisu ni znali. Upravo ta želja da se otkrivaju skrivena, pomalo zaboravljena mjesta ostala je nit vodilja kroz sve godine koje su uslijedile.
Od tog prvog teksta rubrika je rasla i razvijala se zajedno sa mnom. Ubrzo se podijelila na dva smjera, Priroda i društvo i Recept na tacni. Dok su se destinacije nastavile nizati, recepti su krenuli svojim putem, izvan mog daljnjeg rada, ali s istom početnom idejom: uživanje u jednostavnim stvarima.
Kada bismo danas zbrojili sve objavljene tekstove, bila bi to lijepa i značajna brojka. Iza svakog od njih stoji neka priča, putovanje, istraživanje, razgovor ili trenutak inspiracije. Prošli smo zajedno mnoge destinacije, od onih najbližih do onih udaljenijih, i iako smo vidjeli mnogo, istina je da smo tek zagrebali površinu našeg malog, velikog planeta. Upravo u tome leži ljepota, još nas čeka bezbroj priča koje tek treba ispričati.
Ono što me je oduvijek najviše radovalo bili su tekstovi nastali iz vlastitih putovanja. Ti zapisi nose posebnu emociju, mirise i slike koje se ne mogu prenijeti drugačije nego osobnim doživljajem. Ipak, kako je rubrika s vremenom prerasla realne mogućnosti stalnog putovanja, jednaku čar dobili su i članci nastali kroz istraživanje. Otkrivanje novih mjesta »izdaleka« postalo je novi oblik putovanja, drugačiji, ali jednako uzbudljiv.
Kada danas pogledam unatrag, prvi članak ima neku posebnu težinu. Ne zbog savršenstva, jer ono tada nije ni postojalo, već zbog hrabrosti da se počne. U njemu je već bilo svega što će kasnije definirati ovu rubriku: ljubav prema prirodi, potreba za dijeljenjem i želja da se ljude potakne da izađu van, da uspore, da provedu vrijeme zajedno.
Deset godina kasnije Priroda i društvo i dalje živi istu ideju, samo bogatiju za sve proživljeno. I dok se broj tekstova povećava, najvažnije ostaje isto: svaki novi članak je poziv. Poziv na put, na druženje, na otkrivanje.
I na kraju, možda najljepša misao ove male obljetnice: koliko god da smo prošli, najljepši dio tek dolazi.
Sretni Priroda i društvo svima koji slave!
G. K. M.