Prije tri mjeseca župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu objavila je monografiju Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu. Knjiga je pripremana u sklopu obilježavanja 300 godina od obnove zemunske župe (2021. godine). Monografiju je priredila arhivistica Milica Spasić, a uredio zemunski župnik preč. Jozo Duspara. Povijest zemunske crkve ispričana je na osnovu arhivskih dokumenata koji su prikupljani tijekom godina kao i istraživanjem različitih izvora i zapisa.
Na mjestu današnjeg Zemuna ljudska naselja postoje punih sedam milenija. Od malog neolitskog sela, preko keltskog i rimskog Taurunuma, srednjovjekovnog utvrđenog grada i turske varoši, razvijao se današnji Zemun. Prvi zapisi o župi Zemun datiraju iz 1332. godine. Već tada je u mjestu postojala rimokatolička crkva. Dolaskom Turaka crkva je bila razorena, a nakon osvajanja Zemuna od Habsburga 1717. godine i odlaska Otomanskog carstva, u grad se vraćaju kršćani. Godine 1721. u Zemun dolaze svećenici kapucinskog reda, koji su tada obnovili zemunsku župu.
»Davno je živio župnik koji je svoj vječni počinak našao na zemunskom groblju, dr. Alojzije Vincetić, pisac vrlo iscrpne spomenice iz koje su nam postali dostupni mnogi čimbenici važni za povijest grada i ove župe. Velečasni Vincetić opisao je događaje počevši od same obnove župe 1721. godine, sve do blizu kraja svoga života, zbivanja veoma važna za praćenje rasta župe i izgradnju crkve u njenom današnjem obliku. Njegove opise relevantnih događaja vezanih za župu nastojali smo prilagoditi i približiti čitatelju našeg vremena, a za izlazak knjige je na poseban način zaslužna Milica Spasić, koja je svoje umijeće proisteklo iz cjeloživotnog bavljenja arhivistikom povezala sa željom da nešto od toga umijeća ovom knjigom ostavi budućim naraštajima, približivši im slavnu prošlost naše župe«, navodi autor monografije preč. Jozo Duspara, dodajući: »Istražujući arhive u župi, gradu i biskupiji, nastojali smo pratiti razvoj župe poslije odlaska Turaka i prenijeti entuzijazam svećenika i samih župljana. Možemo konstatirati da je zemunska župa kroz svoju povijest stajala kao svjetionik i svjedočanstvo toga kako su se Crkva na ovim prostorima i zajednica okupljena oko nje podizale iz pepela i stajale na noge, svjedočeći tako cijelom svojom povijesti osnovno poslanje primljeno od Krista, pouzdajući se u Njega, kako je Gospodin obećao onima koji su Ga slijedili. Knjiga je pisana na temelju mnogih arhivskih podataka i studija, kao i zapisa mojih predšasnika, vođenih osjećajem odgovornosti da duh vremena u kojem su živjeli prenesu i nama koji danas živimo i onima koji će sutra živjeti. Zahvalnost također dugujem svećeniku i profesoru dr. Nikoli Škalabrinu iz Đakova, porijeklom iz Zemuna. On je valjano i iscrpno opisao nastanak župe sv. Vendelina, gradnju i napokon rušenje nekadašnje crkve, u povijesnom kontekstu progona njenih vjernika, čiji duh i danas nastavlja živjeti u njihovim potomcima širom svijeta«.
Budući da još ima neistražene građe s ovom tematikom, plan je u budućnosti objaviti prošireno izdanje monografije. 
S. D.