Jedno od osnovnih ljudskih prava je jednakost i zabrana diskriminacije. Tako bi trebalo biti i tako je to u teoriji. U stvarnosti, i sami znate, to je ipak malo drugačije. Zbog godina, govora, odjeće, obrazovanja, nacionalnosti, pripadanja (ili nepripadanja) nekoj društvenoj, političkoj ili drugoj interesnoj skupini i tko zna iz još kojih razloga te jednakosti u realnom životu često i nema.
Naravno, nije baš lijep osjećaj kada vas netko promatra drugačijim očima i na osnovu te svoje slike gradi svoj sud o vama i odnos prema vama u običnom životu, a da ne govorim pred zakonom i u medijima. Jednom riječju: ako vas diskriminira. 
Diskriminacija jeste zabranjena, i može se prijaviti povjereniku za zaštitu ravnopravnosti. Čini se jednostavno i bez odvjetnika i financijskih troškova, a ukoliko se utvrdi diskriminacija, izdaje se mišljenje i daje preporuka mjera za otklanjanje diskriminacije, s rokom za postupanje.
Kako u intervjuu za Hrvatsku riječ kaže novi povjerenik Milan Antonijević, u 2025. godini bilo je 4.151 predmeta, od čega 939 pritužbi.
Građani su se najčešće obraćali zbog diskriminacije zbog godina, zdravstvenog stanja, nivoa prihoda i invaliditeta, »po osnovu spola, bračnog statusa, nacionalne pripadnosti, kao i političkih uvjerenja ili članstva u sindikalnim i drugim organizacijama«.
Nije, svakako, tih nešto više od 4.000 predmeta odraz realnosti, jer kada bi se reagiralo na svaku diskriminaciju povjerenik za zaštitu ravnopravnosti i njegov tim bili bi najuposlenije državno tijelo. Iako ono »preporuka mjera« ne izgleda baš ohrabrujuće, nije loše znati za ubuduće gdje, kome i kako (prijaviti diskriminaciju). 
Z. V.