Od 1751. (ustanovljenje samostalne katoličke župe) do početka 1926. godine, na temelju podataka iz matice krštenih i nadgrobnih spomenika, geograf Risto Jeremić navodi da su u Bukinu živjele ove šokačke obitelji: Andretić, Andrić, Andrišić, Andrović, Angelić, Anitić, Antolović, Apić, Balogović, Baltić, Bartolović, Bertić, Blašković, Bođanski, Bogović, Bošnjaković, Bulković, Čabrajac, Čorbić, Čunić, Čurčić, Ćurčinac, Cvetić, Cvičić, Džanić, Fabešić, Franašić, Galović, Gluić, Đurčić, Čurković, Čurović, Horvat, Ikotić, Ilić, Ivanić, Ivković, Jagodić, Jaković, Joanović, Kerčić, Knežević, Kolarić, Kostjak/Košćak, Kovačević, Kovačić, Kuzmanović, Lokić, Lovrić, Mađarčević, Maričan, Marinković, Marković, Matašević, Matić, Matič, Međimurac, Mihalović, Mikulić, Milnatić, Milošević, Montarov, Moravčić, Mutavčić, Nikolić, Novaković, Novoselac, Pandurović, Papucki, Peić, Petrić, Filipović, Plavanac, Plavšić, Plešić, Posavac, Posavčić, Pošgaić, Požarčević/Pošarčević, Pretnić, Probojčević, Purić, Raič/Raić, Rudić, Simonović, Skakavac, Skokanović, Stanković, Štefić, Štifičović, Stipić, Svetić, Tomašević, Tučić, Turanović, Velić, Vidaković, Binković, Vranić i Zeičović.

Migracije i odumiranje 

Podrijetlo svih tih obitelji vrlo je raznoliko. Isti autor navodi kako su od tih obitelji, 42 početkom XIX. stoljeća iz starog Bukina prešle u novosagrađeni, današnje Mladenovo, od kojih su »neke izumrle, druge se iselile a treće odnarodile«. Tako spominje da je osoba s istim prezimenima tada bilo (djelomice su tamo i danas) u Baču, Plavni, Prigrevici, Despotovu, Vajskoj, Sonti, Bođanima, Obrovcu. Horvati su se prije I. svjetskog rata odselili u Ameriku, a Večići ponijemčili u Welsch. Jedan dio obiteji iz matice krštenih se na popisu preseljenih u današnji Bukin ne spominje, ali stara bukinska šokačka prezimena su se (1926.) mogla naći, a i danas se nalaze u šokačkim selima bačkog Podunavlja, ali i među Bunjevcima u Subotici, te u Slavoniji. Za tu godinu navedeno je da je u Bukinu živjelo 15 šokačkih obitelji; Andrić, Berzenković, Vidaković, Jagodić, Jurišić, Kajdić, Knežević, Kovačević, Maričan, Miholić, Mutavdžić, Osičan, Čunić i Džinić, s tim da su najbrojnije bile Mutavdžić (12 kuća), Vidaković (8) i Andrić (6). Etimoliško podrijetlo ovih prezimena Jeremić vezuje za Bosnu (okolica Fojnice, Tuzle, Dervente), Slavoniju, Srijem, bačko Podunavlje i Međimurje, a neke imaju i usko lokalno podrijetlo iz nekadašnjeg sela Lovre(i)nac, koje se nalazilo na obali Dunava između današnjeg Mladenova i Bačkog Novog Sela. 
Na današnjem katoličkom dijelu (novog, na istočnoj periferiji sela) mladenovskog groblja, onom koji se  nalazi uz preostale postaje križnog puta i srušene kalvarijske križeve, nalaze se i grobovi Hrvata, onih koji su umrli i ovdje sahranjeni tijekom XX. i XXI. stoljeća. Ostali su, skupa s ostalim grobovima Nijemaca, potpuno zarasli u gusto šipražje, a većina grobova u njemu nema više nadgrobnike ili su devastirani. Održavani, vidljiv i pristupačan dio groblja u tišini čuva grobove ovih Hrvata: Ivana i Barbare Andrić, Nikole i Terezije Andrić, Terezije Andrić, Josipa i Brigite Andrić, Stevana Andrića, Stipana Džanića, Mihajla Govorčina, Terezije Govorčin, Ilije Guteš, Andrije i Vjekoslave Hergotić, Jakoba i Franciške Hergotić, Josipa Ivšića, Josipa i Marije Karlović, Margarete Karlović, Gustina Križanića, Magdalene Malešević rođ. Marinčan, Stjepana Milkovića, Ane i Antuna Pančića, Stjepana Tonkovića i Joze Zlopaše. Četiri grobnice ima nadgrobnike ispisane na standardnom hrvatskom jeziku.
Hrvatske obitelji koje su u posljednjem stoljeću živjele ovdje, kao i one koje i dalje obitavaju u Mladenovu, pomiješani su slojevi starog šokačkog življa i onog hvratskog koje se ovdje doselilo za vrijeme jugoslavenskih država. Na katoličkom groblju su i pojedini održavani grobovi Mađara te Slovaka. Pristupnog puta do njega s asfalta Ulice Mladena Stojanovića nema, te posjetitelji mogu u njega ući samo kroz pravoslavno groblje. Žalost uništenog križnog puta, s propucanim reljefima postavljenim u zidanim postajama, većinom 1924. godine, upotpunjuje muk koji je nastao nakon svakog javnog apela da se ovo groblje uredi. Oni grobovi Hrvata i Nijemaca koji su bili na starom mladenovskom groblju, na velikom prostoru između današnjih ulica Sime Šolaje, Kralja Petra I., Dunavske i Miloša Obilića, nepovratno su nestali kada je ono srušeno i preorano, djelimično radi izgradnje nogometnog stadiona, a djelimično radi gradnje kuća, sredinom XX. stoljeća.

Sjećanje na Andrića

Daleko najpoznatiji Hrvat koji je rođen u Bukinu bio je dr. Josip Andrić (1894. – 1967.), pripovjedač, publicist, glazbenik i jezikoslovac, vrlo snažno i proslavljeno ime hrvatske kulture. Iako se sa šest godina preselio u Morović, njegovo ime ostaje trajan spomen na brojne članove obitelji Andrić, kojih još uvijek ima u Mladenovu, ali i na cijelu poznatu i nepoznatu povijest hrvatskoga imena u Bukinu. U razgovoru s gospođom Anom Andrić (1958.) vratili smo nakratko spomen na njezinog pradidu Ivana Andrića, kao i oca Stevana Andrića koji se sjećao posjeta Josipa Andrića svojem rodnom selu i majčinom grobu na starom groblju, te razgovora s rođacima i mještanima, punih lijepih manira. Nismo za sada uspjeli rekonstruirati moguću adresu na kojoj je bila rodna kuća Josipa Andrića. Kao što je poznato, njegova bista nalazi se u krugu crkve sv. Jakova u Plavni.
Marko Tucakov