Korizma je gotova, Isus umire na križu i čekamo njegovo uskrsnuće. Sve što smo razmatrali u molitvama Križnog puta, sve što je zapisano u Svetom pismu o Isusovoj muci potresno je i uvijek nam je nelagodno o tome razmišljati. Još su strašnije povijesne činjenice, opisi bičevanja i razapinjanja onako kako su stvarno izgledali. Sve to u nama izaziva jezu. Pitamo se na Veliki četvrtak i petak je li uistinu moralo tako biti. Kakvi su to ljudi koji se nisu zauzeli za Isusa, iako su znali da je pravednik? Tolike je ozdravio, a nitko nije stao na njegovu stranu. Mnogo proturječnosti, nejasnoće i neobičnih okolnosti koje su dovele do toga da Bog visi na križu. No, Bogu smrt ne može ništa, on je uskrsnuo, te se sav očaj Velikoga petka preobražava u radost uskrsnog jutra. Sve je to dio Božjeg spasenjskog plana.
Naši grijesi
Mi se u ove velike dane zgražavamo nad onim što se događalo Isusu. Zadržavamo se na povijesnom, te osuđujemo sve one koji su doprinijeli tako strašnom razvoju događaja. No, povijesne činjenice za Boga nikad nisu bitne. On nadilazi povijest, njegova djela nisu samo za neko povijesno razdoblje, nego za čitavo čovječanstvo u vijekove. Prije negoli osvane uskrsno jutro ne trebamo osuđivati neke određene osobe koje su se našle oko raspetoga Krista, nego treba promišljati o sebi. Znamo da je Krist otišao na križ radi našega spasenja. Čovjekova grješnost razlog je njegove muke i smrti. A ustrajem li ja i dalje u svojoj grješnosti, iako znam da je svaki moj grijeh poput trna i čavla koji nanosi rane Spasitelju? I nisu nama važni nikakvi vojnici i Židovi koji razapinju našeg Boga, važni smo mi, koji, iako je prošlo toliko vremena, i dalje svojim grijesima zadajemo rane Gospodinu. I nije on napušten samo od svojih učenika u najtežim trenucima, nego od svih nas koji mu okrećemo leđa i to najčešće kao svjetina koja viče »Raspni!«, da bi se uklopili u većinu.
Božja pobjeda
Ljubav pobjeđuje sve, pa i smrt. Krist uskrisava, donosi nam radost vječnoga života, spasenje, otkupljenje od grijeha. I kada i sami spoznamo svoju grješnost i koliko smo i mi doprinijeli Gospodinovoj muci, ne treba pasti u očaj, jer Gospodin uskrsnu, pobijedio je smrt. A njegova pobjeda je za nas. Zato je ovo najradosniji dan. Uskrs je središte i smisao Kristova života, muke i smrti, kao i cijele naše vjere. Vjernik je sretan, slavi, jer mu je vječnost osigurana.
No, dok proslavljamo Kristovo Uskrsnuće, preuzimamo i jednu veliku odgovornost. Spasenje nije samo za nas, nego za čitav svijet, a mi smo ti koji trebamo donijeti radosnu vijest drugima.
Gospodin je uskrsnuo, donio nam spasenje. Ta je istina izvor svake radosti, daje smisao svakoj našoj muci. Zato su prvi kršćani radosno podnosili patnje i nisu se bojali umrijeti zbog svoje vjere.
Isusovo uskrsnuće je za čovjeka izvor svake nade. Ono nam poručuje da posljednju riječ nema patnja i smrt, nego radost i život. U toj nadi vjernici hrabro podnose svoje križeve, jer znaju da ih nakon križa čeka uskrsnuće, da će Božja ljubav pobijediti svaku nevolju i svaku patnju te da ni jedna žrtva nije uzaludna jer ih Bog sve nagrađuje u vječnosti. Zato nema mjesta očaju, nema mjesta tuzi i tjeskobi, strahu. U Bogu svaki križ ima smisao. Sve nas čeka uskrsno jutro, pobjeda Božje ljubavi. Kršćanin strpljivo čeka jutro trećega dana, kada Bog pobjeđuje svaku tamu i svaki grijeh, kada donosi spasenje.
