Iz tiska je nedavno izašla knjiga Kultura i ljudi, eseji Antuna Gustava Matoša. Nakladnici ovoga izdanja su Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski (Osijek), Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne (Mostar) i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica). Knjigu je priredio Mirko Ćurić a na naslovnici se nalazi karikatura Andréa Rouveyrea iz 1925. godine Matoš i ja u Parizu za vrijeme Svjetske izložbe 1900.
Knjiga Kultura i ljudi na 80 stranica donosi važne Matoševe eseje u kojima Matoš progovara o kulturnim pitanjima i vlastitom shvaćanju kulture: Narodna kultura, Umjetnost i nacionalizam, U dobro staro vrijeme, Ljudi i ljudi, Dužnosti publike, O modernosti, Suvremenost. Knjigu odabranih eseja o kulturi završavaju tekstovi o modernosti i suvremenosti. 
»Kulturna povijest je važnija od političke«, zapisao je Matoš u tekstu U dobro staro vrijeme tvrdeći kako kulturu smatra nadređenom politici, a u izgradnji kulture umjetnika (pjesnika) nadređenog političaru ili vladaru po načelu aristokracije duha.
Matoš je iznenađujuće suvremen kada procjenjuje stil njemu modernog društva, koji nas, kada uključimo u međuvremenu stvorena ili usavršena tehnička pomagala, umnogome podsjeća na naše društvo: 
»Stil našeg vremena je brzina, apsolutna izvjedljivost, traženje naglih i kondenziranih senzacija, poštivanje individualnosti u najoprečnijim oblicima. Stil modernosti su dakle svi stilovi, i zato možda ni jedna epoha ne bijaše lišena stila, pročišćene ljepote u tolikoj mjeri kao naša, pa su se baš najmoderniji dusi često sa zgražanjem odvraćali od savremenosti koja opet druge zanosi i upravo fascinira.«
H. R.