Didine pripovitke (iz knjiga Balinta Vujkova)

Divojka se udaje kad je zaprose

Dva momka, dva dobra druga iđu kući iz daleka. Cilog lita su izbijali valjke da uvate malo bolju zaradu, jel je svaki imo sestru za udaj, a starijeg nikog nisu imali. Sestre jedva čekaju da se braća vrate i spreme njim prćiju, a momci opet ukasnili, jel je vrime služilo, pa se dalo više zaradit. 
Ukasnili, pa žure, al se vrime počelo kvarit, pa ko ulato: ako jedan dan ne pada kiša, ona se posli izlije puna dva dana.
Otego se put, momci čekaju vrime, pa misle već svašta i jedared će stariji:
– Znaš ti šta ja mislim, ubijali se mi a ne ubijali, meni se čini da smo mi već i tako zakasnili. Ja ti kažem da su se naše sestre već davno udale. Nisu one čekale na nas da njim spremimo prćiju. 
Mlađi i viruje i ne viruje, al ko zna? Dopuštiće on:
– Tvoja se možda i udala, ona je lipa, a moja kako je ružna, ne znam oće l se baš udat i s prćijom. 
– A ja tebi kažem da se i ona već udala. Nismo tribali tako ukasnit.
Jedan kaže da jesu, drugi da nisu, pa se skoro i okladili ko ima pravo i jedva čekaju da dođu do kuće. Došli prvo kući starijeg, a tamo nikog. Sve je na svom mistu, samo se osića da žive duše nema u kući.
Momci će baš u razgovor, kad evo domaćinine sestre. Trči ko brez duše. 
– Di si ti, sestro, tako ti mene čekaš iz svita?
Ona plete ovo, plete ono dok najedared nije rekla:
– Brate, šta da lažem, ja više nisam tu. Nisam te mogla iščekat, udala sam se.
– Jel ti to uozbilj kažeš?! Šta će kazat kuća u koju si se udala – kakog brata imaš kad nije spremio ni prćiju?
Divojka se samo nasmijala:
– Moj đuvegija nije pito za prćiju. Ja sam mu još kazala da ne možem kuću ostavit dok ti ne spremim krmče za zimu, a on se samo okrenio i dono za tebe dva ranjenika. Eto, udajom sam ti još i zaradila.
Ne samo krmče već dono i godišnji kruv i ogriv. Momak sad vidi da je dobio mogućnog šogora, pa mu nije ni krivo, al će reda radi još kazat:
– Dobro, sestro, dobro. Al opet si me mogla dočekat da bar i ja svatkujem.
– E, moj brate, lako divaniš kad si momak. Momak se ženi kad oće, a divojka se udaje kad je zaprose.
Dobro – sve je svršeno kako triba, pa će pobratimi kući mlađeg momka. On veli:
– Tvoja se udala jel je lipa, a vidićeš, moja sestra me čeka.
– A ja ti opet velim da se varaš.
Još kako se privario. Lipa je bar dotrčala kući kad je čula da joj brat došo, a ružna ni da se pokaže. Brat bi je mogo čekat da slučajno nije izašla baš na bunar. 
– Sestro, pa di si ti?! Kuća pusta, prazna, a tebi ni traga.
– Ko će tebe iščekat?! Ja sam se udala, pa već davno – kaže ona od prve riči.
– No, šta sam ti kazo! – pobratim će.
Ovaj sluša i ne sluša već se samo istirava sa sestrom: 
– Dobro, udala si se pa udala, a jesi l i ti od tvog mladoženje dobila štogod za mene da zimu ne dočekam u praznoj kući kad si je već ostavila u nevrime? Jesi l i ti udajom zaradila štogod ko njegova sestra?
– Otkud da zaradim?! Ja sam mojem đuvegiji još dala.
– Šta?
– Tvoje svečane čizme i odilo da ima u čem svatkovat.
Pričao Antun Buljovčić Pikulaš
Šta u oca to u dice, 2012.

Najave

7. svibnja - predstavljanje romana »Žig«

H. R. | 7. svibnja 2026.

POZIVNICA – Predstavljanje romana »Žig« u Subotici

30. 1. – 1. 6. Snimi kratki film mobitelom o materijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji

(ZKVH) | 1. lipnja 2026.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata raspisuje nagradni natječaj za učenike srednjih škola

SNIMI KRATKI FILM MOBITELOM O MATERIJALNOJ KULTURNOJ BAŠTINI HRVATA U SRBIJI 

Predstavite materijalnu kulturnu baštinu svoje sredine!

Natječaj traje od 30. siječnja 2026. do 1. lipnja 2026.