Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ iz Subotice predstavili su svoja najnovija izdanja i na ovogodišnjem, Međunarodnom sajmu knjiga u Novom Sadu, koji je održan od 17. do 23. ožujka. Predstavljanje je održano u petak, 20. ožujka, a kako se moglo čuti, sudjelovati na najvećoj knjiškoj manifestaciji u Vojvodini od važnosti je za dvije ustanove ovdašnje hrvatske manjine.

O Hrvatima u Boki

ZKVH je predstavio dvije publikacije vezane za zajednicu banatskih Hrvata: zbornik radova Hrvati u Boki koji je uredio prof. dr. sc. Vladimir Čavrak te knjigu Stevan Ilijević: Zapisi Stevana Ilijevića iz Boke urednika Ljubiše Večanskog i Ivane Olujić. 
O spomenutim dvama izdanjima govorili su etnolog i vanjski suradnik Zavoda Dalibor Mergel, vanjska suradnica Zavoda Katarina Čeliković te suradnica za kulturne projekte i programe u ZKVH-u Senka Davčik. 
Zbornik sa stručno-znanstvenog skupa Hrvati u Boki, održanog 2024. godine, okuplja radove četrnaest autora koji tematiziraju povijesne, društvene i kulturne aspekte života Hrvata u Banatu, pridonoseći dokumentiranju i očuvanju identiteta ove danas veoma male zajednice. Knjiga Zapisi Stevana Ilijevića iz Boke donosi memoarske zapise Števike Ilijevića, koji na lokalnom kajkavskom govoru svjedoče o povijesti, svakodnevici i običajima bokinskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća, čime predstavlja iznimno vrijedan historiografski, lingvistički i etnološki izvor. 
ZKVH godinama unatrag koordinira i prati istraživanja Hrvata diljem Vojvodine, a rezultat tih programskih smjernica su i ova dva naslova.  
»Rukopis Stevana Ilijevića čekao je na objavu 50 godina, a na veliku radost imamo i zvučni zapis njegova kazivanja. Mislim da su ta knjiga i zbornik radova, kao i knjiga o Hrvatskom groblju u Boki Lidije Žunac pokazale kako danas najmalobrojnija regionalna zajednica Hrvata, Hrvati u Banatu, ima veliku povijest. Bogata baština preko knjiga može preživjeti, a tu veoma važnu ulogu imaju lokalni entuzijasti poput Ljubiše Večanskog«, rekla je Čeliković.

Povijest i suvremenost

Kako je istaknuto, ove se godine obilježava 225. obljetnica od doseljavanja Hrvata u Banat. Naime, uslijed preustroja vojnih granica, 1801. skupina Hrvata iz Turopolja i Pokuplja doseljena je na crkvena imanja zagrebačkog kaptola kojima su pripadala i sela Boka, Neuzina, Radojevo (do 1947. godine Klarija), Keča (selo se danas nalazi u Rumunjskoj). Ti su Hrvati pripadali sitnim plemićima – predijalcima, a u govornom smislu skupini kajkavaca. Danas je Hrvata u Boki tek nekoliko desetina.
»Teme iz povijesti, geografije, gospodarskog razvoja, sociologije, etnologije, književnosti, onomastike, jezika i drugih znanstvenih i stručnih područja pridonose interdisciplinarnosti zbornika Hrvati u Boki i sagledavanju jedne šire slike o doseljavanju Hrvata na te prostore i njihovom životu tamo do današnjeg dana. Ti radovi doprinose razumijevanju povijesnih i suvremenih procesa koji se prate na uzorke te specifične narodosne skupine Hrvata u Boki«, kazao je Mergel.
Predstavljanju je nazočila i praunuka Stevana Ilijevića Ana Pilipović. 
»Pradjed Steva bio je jako zanimljiva ličnost, izuzetno širokih shvaćanja i interesiranja za ono vrijeme. Osobito mi je za slušanje bio zanimljiv njegov govor«, rekla je ona.

Kuhar za djecu

NIU Hrvatska riječ predstavila je Hrckov kuhar autorice Bernadice Ivanković i roman Žig Mirka Kopunovića.
Hrckov kuhar kolekcija je 115 dječjih recepata objavljivanih tijekom više od desetljeća u istoimenoj rubrici časopisa za djecu Hrcko. 
»Bernadica Ivanković zvana Beca svakog mjeseca posjećuje neko dijete koje onda na licu mjesta pravi svoje jelo, otkrivajući sastojke i način pripreme, a sve se to dokumentira tekstovima i fotografijama. Objavom ove knjige, recepti su sada takoreći sačuvani za sva vremena«, rekla je članica Nakladničkog vijeća NIU Hrvatska riječ Ana Gaković. 
Urednica knjige je Željka Vukov, koja je ujedno i urednica časopisa Hrcko. 
»Kad smo pripremali ovu knjigu, vidjeli smo da je naša prva Hrckova kuharica sada na četvrtoj godini studija u Zagrebu. Tako da je ova knjiga ujedno i spomenar odrastanja djece koja su se školovala na hrvatskom jeziku. Sudjelovanje u Hrckovom kuharu sigurno im je draga uspomena na djetinjstvo. A u to kuhanje su često bili uključeni i drugi članovi obitelji«, rekla je Vukov.   

Romansirana memoarska proza

Žig Mirka Kopunovića je »romansirana memoarska proza« u kojoj se prepliću faktografsko i fikcija. U pitanju je slojevito djelo koje se čita kao hommage sudbini pojedinca, intimna obiteljska kronika te povijesno i identitetsko svjedočanstvo. Autor je knjigu posvetio upravo svojem pokojnom prijatelju i kolegi po peru Vojislavu Sekelju koji je i glavni lik ove proze. Sekelj je dugo vremena bio i glavni urednik subotičkog dvotjednika Žig (izlazio od 1994. do 2001.), a događanja u uredništvu i oko njega, uz citate tekstova, čine središnji dio romana. 
Jedan od likova u knjizi je i Zlatko Romić, poznati subotički novinar koji je bio pokretač, novinar, pa i zamjenik urednika spomenutog Žiga.
»Žig je nastao kao odgovor na posvemašnje bujanje prvo nacionalizma, a poslije i šovinizma na prostorima bivše Jugoslavije. Također, i kao odgovor na neslaganje s uređivačkom politikom Glasa ravnice, tj. tadašnjeg predsjednika DSHV-a Bele Tonkovića. O početka do kraja Žig je zastupao ideju građanske Subotice u kojoj prostora ima svatko tko slobodno misli. U 111 brojeva, koliko je objavljeno, imali smo tekstove koji su ostavili traga u povijesti novinarstva u gradu, poput intervjua sa suprugom tadašnjeg predsjednika države Mirom Marković, poznatim sportskim novinarom Draganom Nikitovićem, Đorđem Balaševićem, ali i, primjerice, bećarom bać Ivanom Lešom, koji je jednako vremena bio u zatvoru koliko na slobodi, kao i izuzetno hrabrog pisma koje je Sekelj uputio svojem imenjaku Vojislavu Šešelju«, kazao je Romić.
Po riječima autora, osim o turbulentnim 90-im godinama, roman Žig govori i o drugim »žigovima« koje nosimo u sebi. 
»Žig je priča o novinarskoj hrabrosti i pobuni protiv tadašnjeg režima, o smutnim vremenima kad smo bježali od novačenja, kad smo se bojali opasnih ljudi, kada su nam prijetili izgonom iz mjesta u kojima smo živjeli. U Žigu se pisalo smjelo i otvoreno prema moćnim ljudima, a bilo je kritike i prema ljudima u hrvatskoj zajednici. Pišući roman, pazio sam da sačuvam ljude kakvi jesu, jer nije lako spominjati ih pravim imenom i pisati o njima, otkrivati neke anegdote«, kazao je Kopunović. 
Predstavljanje je održano na štandu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, koje je ujedno bilo i organizator ovoga programa.
H. R.