O mogućim posljedicama po svjetsko gospodarstvo, energetsku stabilnost Srbije, ali i o tome može li Europa u novim okolnostima ponovno posegnuti za ruskim energentima, razgovarali smo s Jelicom Putniković, urednicom portala Energija Balkana.
Na početku razgovora Jelica Putniković upozorava kako tržište energenata nije više samo uznemireno, nego već destabilizirano. Prema njezinim riječima, daljnji razvoj situacije ovisit će o tome koliko dugo rat bude trajao, ali već sada postoje jasni signali da bi posljedice mogle biti mnogo ozbiljnije od onoga što se trenutačno vidi.
»Mi zapravo već imamo destabilizaciju tržišta, a hoće li ona biti prava globalna kriza koja će biti mnogo veća od onih kriza koje smo imali u vrijeme naftnih šokova 70-ih godina prošlog vijeka, zavisit će od toga koliko dugo potraje rat. Za sada je to nagovještaj jedne velike krize jer na tržištu nedostaje 20 posto nafte i isto toliko prirodnog plina, tj. petina svjetske potrošnje, što znači da se teško može u kratkom roku nadomjestiti«, kaže Putniković.
Naglašava kako se problem ne odnosi samo na naftu i plin, nego i na čitav niz sektora koji su s njima povezani, od proizvodnje umjetnih gnojiva do helija, određenih minerala pa i aluminija. Poskupljenje energenata, dodaje, neće pogoditi samo zemlje izvoznice ili one koje izravno ovise o energentima iz regije, nego će se preliti na čitavo svjetsko gospodarstvo. Poseban teret, smatra, osjetit će i same zemlje Bliskog istoka koje osim nafte i plina posljednjih godina pokušavaju razvijati i turizam, što je u ratnim okolnostima gotovo nemoguće.
Srbija ima rezerve, ali i vlastiti problem
Govoreći o položaju Srbije, Putniković ističe kako se aktualna kriza preklopila s već postojećim problemom, a to je pitanje budućnosti Naftne industrije Srbije. Ipak, smatra da je Srbija u energetski poremećaj ušla nešto spremnija od nekih susjednih zemalja, prije svega zbog povećanih rezervi naftnih derivata.
»Srbija je u ovu krizu ušla s još jednim velikim problemom, a to je budućnost Naftne industrije Srbije. OFAC je Molu produžio još dva mjeseca rok za pregovore s Gaspromnjeftom za otkup ruskih akcija i to je na neki način signal da će licenca NIS-u za rad biti produžena i poslije 17. travnja, jer ona je samo produžena od 20. ožujka do 17. travnja, što znači da se možemo nadati kako će biti produžena do svibnja i time će NIS moći uvoziti sirovu naftu i derivate«, kaže ona.
Podsjeća da je Srbija još od jeseni, kada su počele sankcije prema NIS-u zbog vlasničke strukture povezane s Gaspromnjeftom, radila na povećanom uvozu derivata i njihovom skladištenju. Zbog toga, smatra, sadašnju krizu dočekuje s većim zalihama nego neke susjedne države. Kao primjer navodi Mađarsku, koja zbog problema s uvozom nafte preko Družbe i havarije u rafineriji kod Budimpešte mora posezati za skupljim pravcima opskrbe preko JANAF-a. Posljedice, kako kaže, osjećat će i Slovačka, a u određenoj mjeri i Hrvatska i Slovenija, posebno kada je riječ o dizelu. U takvim okolnostima, dodaje, mnoge države pokušavaju ublažiti udar kroz smanjenje akciza, ali svi i dalje prije svega čekaju razvoj događaja na Bliskom istoku.
Trump bez šire podrške
Na pitanje postoji li nada da bi se rat mogao uskoro završiti, Putniković odgovara oprezno, ali smatra kako američki predsjednik Donald Trump za ovakvu eskalaciju nema širu podršku saveznika ni velikih gospodarskih aktera.
»Mislim kako Trump nema podršku ni od koga, osim od Izraela za napad na Iran, jer su se svi saveznici koji su prije bili potpora u nekim Trumpovim akcijama vremenom izgubili. Europska unija je posebno pogođena time što će morati kupovati skuplju naftu i plin«, kaže Putniković.
Posebno upozorava na problem Katara, koji je zbog zatvaranja Hormuškog moreuza proglasio višu silu i time doveo u pitanje ispunjavanje dugoročnih ugovora. Europa, podsjeća, već sada značajan dio plina nabavlja upravo iz Katara, pa će u slučaju dubljih poremećaja morati tražiti alternativu u američkom, australskom ili nekom trećem plinu, i to po znatno nepovoljnijim uvjetima. Prema njezinim riječima, problem za Trumpa nije samo politički nego i ekonomski, jer mu ovakav razvoj događaja ne odobravaju ni velike multinacionalne kompanije povezane sa SAD-om. Upravo zato vjeruje da će morati pregovarati s Iranom, osobito nakon što je Teheran jasno pokazao spremnost da uzvrati udarima na energetsku infrastrukturu u zemljama Zaljeva.
»Jednostavno, ta odmazda Irana pokazala je Trumpu kako Iran nije tako lako svladan kao što se on nadao da će se završiti sve za jedan dan«, ocjenjuje Putniković.
Hoće li Europa opet posegnuti za ruskim energentima?
Jedno od ključnih pitanja u nastavku krize jest i može li se Europa, usprkos sadašnjoj politici, ponovno okrenuti ruskim energentima. Putniković podsjeća kako službeni politički stav većine članica Europske unije, izuzev Mađarske i Slovačke, i dalje ostaje negativan prema takvoj opciji, ali smatra da bi produljena kriza mogla promijeniti odnos snaga između politike i ekonomije. Posebno se osvrće na položaj Hrvatske, koja prema njezinu mišljenju dosljedno slijedi stav Bruxellesa kada je riječ o ruskoj nafti i transportu preko JANAF-a, čak i u situacijama kada bi ekonomska logika možda upućivala na drukčije rješenje. S druge strane, upozorava da se već dugo iz gospodarstva, osobito njemačkog, čuju poruke kako odustajanje od ruskog plina ima ozbiljne posljedice po konkurentnost industrije i standard građana.
»Kada bi se pitali političari u EU, odluka Europske komisije da se do kraja 2027. godine potpuno prestane s uvozom ruskih energenata bi se i ostvarila. Kada bi se pitali privrednici, ekonomisti, pa i sami građani, oni bi rekli kako ih baš briga čiji je plin, samo da im se omogući rad, život i spriječi urušavanje standarda«, kaže Putniković.
Upravo zato vjeruje da bi, ako kriza potraje i dodatno pojača troškove, moglo prevladati ono što naziva »glasom razuma«, odnosno povratak najpovoljnijim izvorima opskrbe. A to su za Europu, smatra ona, i dalje ruski energenti. Na kraju razgovora Jelica Putniković poručuje kako je rat uvijek najgora opcija, osobito kada prijetnje uključuju uništavanje elektroenergetske infrastrukture i ostavljanje čitavih zemalja bez struje. Ipak, unatoč svemu, ostavlja prostor za optimizam.
»Budući da sam optimist, nadam se kako će biti pameti i da se to neće dogoditi, te da će pregovori uroditi plodom. U suštini, energenata na planetu ima dovoljno, samo treba s njima racionalno gospodariti«, zaključuje Putniković.
Ivan Ušumović
