Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata zatražile su od Državnog odvjetništva i policije Hrvatske da pokrenu daljnje postupke po pitanju ratnih zločina u novosadskoj dvorani SPENS, te da se prizna kao mjesto logora.
»Materijale koje smo skupili uputit ćemo Državnom odvjetništvu i policiji i ovom prilikom ih pozivamo da pokrenu i daljnje postupke, ali ne samo protiv onoga ‘tko te udario’, nego po zapovjednoj odgovornosti. Zna se tko je bio zapovjednik tog logora«, istaknuo je na konferenciji za medije predstavnik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Zagreba Vlado Ošust.
Zarobljenici, a ne izbjeglice
Predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i sudionica Bitke za Vukovar Zorica Gregurić istaknula je kako nakon okupacije Vukovara nije bilo izbjeglica jer se izbjeglice mogu slobodno kretati, poručivši kako su oni bili zarobljenici s kojima se nečovječno postupalo. Pri tome je dodala kako su mjesta poput SPENS-a nedvojbeno bili logori.
»Ne ulazimo u kategorizaciju, ali tražimo da se SPENS prizna kao mjesto logora. Na koji način će biti kategoriziran, to prepuštamo stručnjacima i pozivamo ih da se istraži karakter tog logora«, rekla je Gregurić.
Vukovarski branitelj i preživjeli zatočenik srpskih koncentracijskih logora Zlatko Panković kazao je da je nakon okupacije Vukovara proveo dva dana u toj dvorani gdje je svjedočio mučenju, ponižavanju i zlostavljanju zarobljenika, i muškaraca i žena, u svlačionicama i pomoćnim prostorijama dvorane, kao i odvajanju djece od majki. Ispričao je da je osobno bio tučen, ponižavan, vezan žicom te mučen strujom kako bi kao 18-godišnjak lažno priznao ubojstvo 41 srpske bebe. Naveo je kako je u logoru u dvorani SPENS bilo oko 5.000 osoba, zarobljenika, žena, djece i staraca iz Borova Naselja, pretežito Hrvata. Naglasio je da je taj podatak potvrdila i srbijanska strana. Kao ključni dokaz predstavio je članak iz srpskog medija Borba od 22. studenog 1991. u kojem »sami Srbi i srpska vlast priznaje što se u toj dvorani dogodilo«, odnosno potvrđuju da su ljudi iz konvoja završili u SPENS-u u Novom Sadu i da su državna tijela vršila »dopunsku obradu« i izdvajanje zarobljenika.
Panković je naveo i kako je novinarka Branislava Opranović bila svjedokinja u dvorani te je o događanjima izvijestila i srpsku, ali i ovih dana i hrvatsku javnost, da je torturu zarobljenika potvrdio i potpukovnik JNA Lakić Đorović u intervjuu za Večernji list 13. ožujka 2026., kao i da je humanitarka iz Srbije Nataša Kandić potvrdila da je SPENS postojao te da je i sama tražila da Vojska Srbije otvori arhive.
Hrvati iz Vukovara dovođeni protiv svoje volje
U kontekstu polemika je li riječ o logoru, tranzitnom ili sabirnom centru, na konferenciji je pročitana izjava ravnatelja Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazora koji je naveo kako je »nedvojbeno da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan«.
Upitan koja je razlika između logora u SPENS-u i logora Stajićevo ili Begejci, Panković je naveo kako je taj logor bio različit u tom smislu da su u njega doveli civile i hrvatske branitelje.
»Među nama braniteljima radili su obradu, kako oni kažu, i nakon te obrade, mučenja i zlostavljanja, nas su muškarce odvodili u te logore poput Begejaca, Stajićeva, Srijemske Mitrovice, Niša, Aleksinca i svih drugih koncentracijskih logora na teritoriju Srbije«, pojasnio je Panković.
Sudionici konferencije su u kontekstu apela hrvatskim glazbenicima i sportašima da ne nastupaju u mjestu logora na teritoriju Srbije poručili kako oni ne traže nikakve zabrane, već njeguju kulturu sjećanja te informiraju širu javnost i mlađe generacije o mjestima stradanja, apelirajući da neodržavanjem koncerata baš na tim mjestima sačuvaju dostojanstvo našeg naroda i žrtava.
»Nikako ne želimo umanjiti važnost SPENS-a kao mjesta sportskih i kulturnih događanja u Novom Sadu, no radi cjelovite slike i istine te poštovanja mogućih nevinih žrtava na tom lokalitetu, smatramo kako je krajnje vrijeme da se o ovim pitanjima progovori odgovorno i objektivno, bez predrasuda i bez politizacije«, pojasnio je predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović.
H. R.
