Evo opet jedne informacije s kojom jednostavno ne znaš što ćeš, radovati joj se ili zbog nje biti ljut, a opet, što bi reko Kesić: »greota je da se baci«. Naime, kako su prenijeli pojedini lokalni i prijestolnički mediji, Subotica je ove godine zauzela peto mjesto po kvaliteti života u Srbiji, a ispred nje nalaze se Sombor, Šabac, Pirot i Vršac. Istraživanje je, a nakon toga i rangiranje, proveo Ekonomski fakultet u Nišu, a njime je obuhvaćeno deset područja koja utječu na kvalitetu života građana: sigurnost i zdravstvo, obrazovanje i ljudski kapital, digitalna spremnost, kultura i razonoda, mobilnost i pristupačnost, stanovanje, socijalna uključenost, ekonomija i tržište rada, okoliš i klima, kao i javne usluge i uprava. Stvarno ne znaš: da se smiješ ili plačeš?
Ako ova informacija izaziva osmijeh na licu, onda je moguće da je to iz zluradosti jer se Subotica nalazi ispred sva četiri koja su po broju stanovnika veći od nje: Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca. Ili jednostavno stoga što peto mjesto u nekom natjecanju i nije toliko loše: prvo je nakon »drvene medalje« koja je namijenjena četvrtoplasiranom. Pitanje je samo brojnosti sudionika i kvalitete natjecanja.
Ako, pak, ova informacija kod čitatelja izaziva razočaranje i bijes, tugu i ogorčenje, onda je to moguće zbog toga što mu na um padaju neki ozbiljniji i realniji parametri čiji korijeni vremenski sežu daleko dublje od vremena današnjeg. Biti peti grad u državi u kojoj i dalje imaš najstarije kazalište, Glazbenu školu i nogometni klub; biti peti u ovoj državi, a biti svjestan da si i u prethodnoj, mnogo većoj i razvijenoj, redovito bio među prva tri i kada je riječ o uvođenju željeznice, osnutku gradskog prometa ili pak kao industrijski centar (odmah iza Zagreba i Beograda, a ispred Ljubljane, Sarajeva, Maribora, Osijeka, Rijeke, Splita, Skoplja…), zaista je otužno i pokazuje, ako ništa drugo a ono koliko realno propadaš kao nekoć ugledna sredina. Ali, to je stvar nostalgije na koju se svi gubitnici oslanjaju kada nemaju jače argumente u suočavanju s realnošću.
Budući da u ovom gradu živimo sada, da vidimo onda kakvo je trenutno stanje u područjima koja je vrednovao niški Ekonomski fakultet.
Sigurnost i zdravstvo? Pa peto mjesto za Suboticu u ovim područjima ima snagu »bronce zlatnoga sjaja« ako se u obzir uzme stvarno stanje. Ako se, naime, u obzir uzme da su javnosti nepoznati palitelji automobila javne tužiteljice Aleksandre Stojsavljević, odnosno Male gostione na Paliću; ako se u obzir uzme da su javnosti nepoznata imena osoba (ne samo inicijali sedamnaestogodišnjeg I. V. K.) koje su 28. studenoga 2025. napale i pretukle Dražena Lončara, nanijevši mu teške tjelesne ozljede ili pak onih koji su sredinom istoga mjeseca napali Ljubu Zajovića, nanijevši mu lakše tjelesne ozljede, ili pak onih zamaskiranih koji su početkom istoga mjeseca fasadu kuće u kojoj živi Miroslav Evetović polili crvenom farbom… I ako je opće poznata činjenica u kakvom je stanju subotička bolnica, onda Subotičani zaista mogu biti ponosni na peto mjesto po kvaliteti života u Srbiji.
Obrazovanje i ljudski kapital? S ogradom da je zaista teško razumjeti što ovo drugo znači: »kvaliteta ljudi« koji žive u Subotici u odnosu na druge gradove ili pak možda onih bar dvadesetak tisuća koji su u posljednjih 30 godina napustili rodni grad, peto mjesto u području obrazovanja zaista je vrhunski uspjeh ako se u obzir uzme… Pa recimo, ako se u obzir uzme, da su i mališani najmlađe dobi i osnovnoškolci i srednjoškolci i studenti svjedoci katastrofalnog stanja u Predškolskoj ustanovi Naša radost, čija je, izgleda, osnovna djelatnost razvrstavanje odgojitelja po stranačkom kriteriju, da u osnovnim školama otkaze dobijaju i nastavnici i ravnatelji po istom kriteriju (Vuk Karadžić u Bajmaku i 10. oktobar u Subotici); da se u srednjim školama (Politehnička) ne poštuje volja kolektiva niti kada je riječ o zadržavanju prethodnog ravnatelja niti kada je riječ o izboru novog i da gradonačelnik Stevan Bakić za dekane Ekonomskog i Građevinskog fakulteta Aleksandra Čučkovića i Milana Trifkovića kaže da su bitange i fukare, onda se Subotičani s pravom mogu pitati kako je drugdje i ujedno biti i ponosni kao da su svi oni nositelji nagrade »učenik«, odnosno »grad generacije«.
Mobilnost i pristupačnost? Eh, s obzirom na to da nam nedostaje prostora na papiru, evo samo jedne usporedbe: kako komentirate činjenicu da je iz Subotice lakše stići do Beča (svakodnevna linija) negoli do Martonoša (svakodnevno je nema), odnosno da se, uz dobru organizaciju, i do Londona brže stiže avionom negoli do istog tog Martonoša biciklom?
Ostalih sedam kategorija završite sami, uz jedan dobronamjeran savjet: mašta vam u ovom slučaju nije potrebna. Za to je dovoljno i (pod)sjećanje, u kombinaciji sa zdravim razumom.
Z. R.