Kolumne

Kak si ja pašem, pogotovu kad pišem. Samo ne znam pašem li čitateljima. No dobro, pokušat ću i ovoga puta. Razmišljam ovih dana o tekućim i plinovitim raznim mišljenjima. Primjerice, fluidnih mišljenja o našem tjedniku ima koliko god ti srce želi, ne manjka, naslušao sam se raznih, pa sam se sjetio raznih mišljenja i o jednoj posve drugoj oblasti od novinarstva, a to su književne antologije. Tako je Jedna antologija hrvatske poratne poezije (1987.), u izboru Igora Mandića izazvala žestoke polemike, jer je Vlado Gotovac zadobio važno mjesto, dok u antologiju nisu bili uvršteni Mak Dizdar, kao ni Veselko Koroman. Mnogi će ustvrditi da za razna mišljenja postoje mnogo važnije teme od novina ili knjiženosti, jer je tu gospodar koji se zove politika, a splitski Dječaci iz hip-hop benda kažu na to: Demokracija 21. stoljeća, reci naglas sve što ti smeta i tako nikog nije briga!

Jako je mnogo glasova danas o svemu i svačemu, neki su tiši, a neki bruje, pitanje je kako se snaći u svemu tome? U vremenu kada masovni mediji proizvode sve više nepismenih, stimulirajući zaglupljivanje, nepažnju i »zabavljanje« svoje klijentele koja je u stanju-znanju pročitati tek poneki naslov iz tabloida ili kraću vijest o tračevima na pseudorurarlnoj turbofolk »glazbenoj« sceni, a pročita se tu i tamo i ponešto o aktualnim hrvatskim »ustašama«.

Kako bi to rekao Vojislav Sekelj: Uzmi – dodaj, a ako se malo prisjetimo, na koncu 18. stoljeća došlo je do osvješćivanja čovjekovih prava, veće brige za građanske slobode i socijalnu pravdu, ali i do dominacije ekonomske teorije koja je zastupala mišljenje da prosperitet nacije ovisi o njenoj ponudi kapitala. Možda dobro zvuči na prvu loptu, samo što se stiglo do komunizma i fašizma. Nedvojbeno je da povijest napreduje i u smjeru dobra i u smjeru zla. Danas smo evo stigli i do toga da se tvrdi kako su Srbija i Rusija bliske zemlje. Pa baš ne mislim da je za takvu ideju Dragoljub Draža Mihailović davao pet para. A SRS je osnovana kada su se ujedinile Šešeljeva stranka Srpski četnički pokret i Narodna radikalna stranka koju je predvodio današnji predsjednik Srbije Nikolić. A nisam baš ni siguran da su srpski građani bivše Socijalističke Republike Srbije, gastarbajteri, rado odlazili na rad u bivšu Istočnu Njemačku, na područje bivše Sovjetske okupacijske zone. Zaboravi se. A?!

I ovako nešto napisati u ovoj situaciji? Jer, kako se to kaže u banalnim filmovima – imamo situaciju! Jeste, tu je EU sve sa zvjezdicama na zastavi. U kom grmu leži mrak? Mehanizmi zaštite gubitnika globalizacije nisu pronađeni, ograničene su mjere socijalne zaštite, a pristaše neoliberalnog koncepta debljaju svoje lisnice tvrdnjom da je socijalna sigurnost neproduktivna. Neoliberalnu političku praksu su prihvatili i demokršćani i socijaldemokrati i Zeleni i evo nam ga desni populizam u procvatu, ljevica šuti, a negativan dojam o EU je u porastu.

Onda stigne vijest da je Hrvatska blokirala otvaranje poglavlja 26 u pristupnim pregovorima Srbije s EU. Hrvatska ima primjedbe u vezi s udžbenicima na hrvatskom jeziku. Počeli su se najzad prevoditi postojeći udžbenici za osnovne škole, ali se ne radi na posebnim udžbenicima, dok se u vezi s udžbenicima za srednju školu još ništa ne radi. Ovaj problem se oteže već više od desetljeća. Premijer jest glede udžbenika učinio napretke, to i jeste dio njegovog posla, kao što je trebao biti i dio posla prethodnih vlasti, a nije bio. Premijeru, završite i taj posao do kraja i što se kaže – mirna Bačka. Stiže polako Nova godina, uzmi – dodaj, uvik je bilo nikako.

Z.S.