Zanimljiv je podatak da u Gradu Subotici, u kojem postoji Viša škola za obrazovanje vaspitača – odgojitelja i iz koje godišnje izađe na desetke odgojitelja, nedostaje upravo tih istih odgojitelja. Gdje su svi oni i zašto nisu primjerice u PU Naša radost? Iako je na press konferenciji, koja je u Hrvatskom domu – Matici održana 17. ožujka bilo riječi »samo« o vrtićima u kojima se pripremno-predškolski program odvija na hrvatskom jeziku, ovaj problem je prisutan i u drugim objektima.
Uz to valja dodati da je novoizgrađeni vrtić Anđeli čuvari u Tavankutu i dalje zatvoren, jer kako kažu iz PU Naša radost, nema kadra na hrvatskom jeziku, ali je vrtić na bunjevačkom – Dičija srića (isto u Tavankutu) otvoren krajem prošle godine i ima 13 mališana s dva odgojitelja koji program prate na srpskom jeziku i bunjevačkom govoru. Kadra za vrtić na bunjevačkom je bilo i to jezično stručnog, samo se još uvijek ne zna gdje je ta osoba završila školu ili lektorat i tko je bio taj koji je procijenio tko je poznavatelj »bunjevačkog jezika« pa može raditi u vrtiću.

Kadra ima, ali ne i volje

Na spomenutoj konferenciji predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić naglasila je da stručnog kadra na hrvatskom jeziku ima dovoljno i da je to samo izgovor. 
»Trenutačno 34 odgojitelja ima licencu za rad na hrvatskom jeziku. Za sve skupine koje rade na hrvatskom jeziku potrebno je 15, a ako bismo računali i vrtić u Tavankutu, onda nam treba 21 odgojitelj. Dakle – kadra ima dovoljno. Od trenutka kada se počela stvarati priča o navodnom nedostatku kadra, dogodilo se sljedeće: petero odgojitelja ostalo je bez produženja ugovora ili su premješteni u skupine na srpskom jeziku, dvije osobe koje su bile na razgovoru za zaposlenje nisu uposlene, a šest odgojitelja koji su stručni za rad na hrvatskom jeziku trenutačno rade u skupinama na srpskom. Svi oni kojima ugovori nisu produženi bili su zaposleni na određeno vrijeme, a uvjet za stalno zaposlenje bio je učlanjenje ili aktivnost u Srpskoj naprednoj stranci. Do prije godinu dana imali smo našu pomoćnicu ravnatelja zaduženu za rad i skupine na hrvatskom jeziku, ali budući da nije pristala na učlanjenje u stranku, premještena je i radi kao odgojiteljica, a mi smo izgubili mjesto pomoćnika ravnatelja. Drugim riječima, politički pritisci na zaposlenike postali su izrazito intenzivni. Moram naglasiti da smo prije ove situacije imali korektnu suradnju i komunikaciju s tehničkim direktorom PU Naša radost Veljkom Vojnićem i da smo zajednički rješavali izazove, ali se u posljednjih godinu dana situacija promijenila«, rekla je Jasna Vojnić.
Ona je također naglasila i kako je situacija zabrinjavajuća, jer u jednoj skupini u vrtiću trenutačno ima 41 dijete i samo dvoje odgojitelja, a normativ je da na 25 djece mora biti dva odgojitelja. Sve ovo, kako je rečeno, dogodilo se jer je treća odgojiteljica premještena i stavljena na radno mjesto koje ne odgovara njenim kvalifikacijama. Nakon svega toga, kako je Vojnić rekla, tehnički direktor Veljko Vojnić najavljuje mogućnost rasformiranja skupine, opet zbog navodnog nedostatka kadra. 
»Dakle, prvo se stvori problem, a onda se taj problem koristi kao opravdanje za ukidanje već stečenih prava. Osim ovih kadrovskih uvjeta, objekti najčešće nisu adekvatni za boravak djece, odnosno tehnički uvjeti ne odgovaraju pravilnicima, a nasuprot tome novi vrtić izgrađen po pravilnicima u Tavankutu i dalje stoji prazan. Kada se za jedan jezik tvrdi da ‘nema kadra’, a za drugi se isti problem bez poteškoća rješava, tada više ne govorimo o formalnim razlozima, nego o političkoj volji. Posebice je zabrinjavajuće kada se takvim odlukama usmjeravaju upisi djece i dugoročno pokušava oblikovati identitet zajednice«, rekla je Vojnić. 
Kada je u pitanju vrtić u Tavankutu, na pitanje novinara Vojnić je rekla da je ponovno zatražen sastanak s ravnateljem i tehničkim direktorom, ali odgovor još uvijek nije stigao, a na telefon se nitko ne javlja. Upućen je i zahtjev za sastanak Gradu Subotici, a u prethodne pregovore bili su uključeni i ministri, no, kako je Vojnić rekla, očito da nije postojala volja za rješenje.

Nakon porodiljskog prekid ugovora

Među odgojiteljima kojima nije produžen ugovor je i Slađana Husak, koja je osam godina radila u Našoj radosti, ali ju je po povratku s porodiljskog zateklo rješenje o prestanku aneks ugovora, i to bez obrazloženja.
»U siječnju prošle godine tajnovito je otvoren natječaj za kojeg sam saznala. Prijavila sam se, no nisam primljena. Tu počinje moja borba i moja javna pobuna, što me na kraju koštalo neproduljenja ugovora. Bila sam na porodiljskom do 15. studenoga, a 14. studenoga je otipkano moje rješenje o neproduženju ugovora. Već 17. studenoga pozvali su me u kadrovsku službu i rekli mi da trebam potpisati rješenje o neprodužetku. Nisam dobila odgovor iz kog razloga, niti bilo kakvo objašnjenje, pa sam otišla kod odvjetnika, koji mi je rekao da se nažalost to rješenje ne može pobiti. Smatrala sam da nakon osam godina staža i rada u više od 20 objekata u okviru Naše radosti trebam biti primljena na neodređeno vrijeme. Također, važno je istaknuti da podatak koji je iznio šef tehničke službe Veljko Vojnić, da odgojiteljice kojima nisu produženi ugovori nemaju položen državni ispit, nije točan. Državni ispit položila sam u siječnju 2018. godine, a lektorat iz hrvatskog jezika u lipnju 2021. godine. Mislim da je sve ovo kontradiktorno onome što on govori. Smatram da je moje sudjelovanje u prosvjedima imalo za posljedicu neproduljenje ugovora, ali sam imala razlog za pobunu. Mislim da sam davno trebala dobiti svoje radno mjesto i skupinu. Veljko Vojnić uporno govori da nedostaje 75 odgojitelja, a istodobno ne produljuje ugovore i prekida ih i prije isteka. Zamjena nema – kada sam počela raditi, radila sam isključivo kao zamjena i zbog toga sam i prošla dvadeset i nešto objekata. Kada netko ode na godišnji odmor ili bolovanje, jedan odgojitelj ostaje s dvije skupine. Kako se to rješava? Nikako. O tome se šuti«, rekla je Husak.

Iz ugla roditelja

Situacija je utjecala i na roditelje. Ivana Vukov, majka djeteta koje pohađa predškolsku skupinu u vrtiću Marija Petković – Sunčica, istaknula je da su roditelji upoznati s nedostatkom odgojitelja, njihovim premještanjem u druge objekte, kao i s otkazima. Prije tri tjedna isti je problem zadesio i njihovu skupinu, kada je odgojiteljica koja radi s predškolcima tri mjeseca pred kraj školske godine premještena u jaslice.
»Naša skupina je velika – riječ je o 41 djetetu, a tu je i dvoje djece sa smetnjama u razvoju. Sada o svima njima skrbi dvoje odgojitelja. Odgojiteljica koja je premještena u jaslice bila je zadužena za jedno od to dvoje djece budući da ima završen modul za rad u inkluziji, a sad je premještena na mjesto medicinske sestre – odgojitelja za koje nema kvalifikaciju. Mi smo kao roditelji tražili sastanak s upravom Naše radosti, s ravnateljem Nebojšom Markezom. Organizirali smo se i za pola sata smo prikupili 64 potpisa s molbom za sastanak. Nisu nam odgovorili, na poziv mi je spuštena slušalica, prethodno mi rekavši ‘nisam dužna da vam objašnjavam’. Želim naglasiti da naša djeca nisu sigurna. Postavlja se pitanje jesu li djeca sigurna kada na toliki broj djece dolaze dva odgojitelja u dvije smjene. Tko jamči sigurnost naše djece u vrtiću? Nitko. Tko će odgovarati ako se nešto dogodi? Nitko. Nijednom u 2025./26. godini Uprava nije sazvala Savjet roditelja, što su bili u obvezi. Naša radost je odgojno-obrazovna ustanova. Uz nedostatak odgojitelja, dobivaju li naša djeca obrazovanje predviđeno planom i programom? Svima je jasno da je to tehnički nemoguće provesti. Naša djeca su predškolci i postavlja se pitanje trebaju li u prvi razred krenuti s manjkom znanja u odnosu na drugu djecu. Sve smo to naveli u dopisu prosvjetnoj inspekciji, koji sam predala u Subotici, kao i Školskoj upravi u Somboru. Unatoč obvezi reagiranja, odgovora nema«, kaže Ivana Vukov.
Kako su najavili i drugi mediji, reagiranje iz Naše radosti je najavljeno za naredni dan, no do zaključenja broja nismo ga dobili.
Ž. V.