Potpredsjednik Pokrajinske vlade i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov izjavio je za regionalnu televiziju N1 da dvorana SPENS u Novom Sadu tijekom ratnih devedesetih »zasigurno nije bila koncentracijski logor«, prenijela je Hina.
Reagirao je time na polemike koje su se pojavile nakon što je hrvatski pjevač Toni Cetinski otkazao koncert u toj dvorani, obrazloživši odluku tvrdnjom da je SPENS 1991. godine bio »koncentracijski logor«.
Naime, udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata apelirale su u petak, 6. ožujka, na hrvatske glazbenike, povodom njihovih najavljenih nastupa u dvorani SPENS u Novom Sadu, a koja je, kako kažu, »nakon okupacije Vukovara 1991. bila logor za Hrvate«, da nastup otkažu ili koncert izmjeste. Pozivajući se na službene podatke Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, udruge su navele da je ta dvorana nakon okupacije Vukovara bila logor za Hrvate, vukovarske branitelje i civile.
Takve navode gradske vlasti u Novom Sadu odbacile su kao netočne.
U tekstu se dalje navodi kako je u telefonskom razgovoru za N1 Žigmanov kazao kako »ne postoje podaci koji bi ukazivali da je SPENS bio koncentracijski logor«.
Iz uprave dvorane također su odbacili tvrdnje da je riječ o mjestu zatočenja i zlostavljanja, navodeći kako je tijekom ratnih godina taj prostor služio za prihvat prognanika iz Hrvatske.
Gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin osudio je izjave hrvatskog pjevača, poručivši da Cetinski »širi neistine i obmanjuje javnost«.
Rasprave na društvenim mrežama
Otkazivanje koncerta izazvalo je oštre rasprave na društvenim mrežama. Potpredsjednik Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i član Srpske napredne stranke Nemanja Zavišić u objavi na Facebooku napisao je da su »svi Hrvati ustaše«.
»Nevjerojatno je koliko je Srba iznenađeno što je Hrvat (Toni Cetinski) pokazao da je ustaša. Kada ćemo više prihvatiti istinu? Možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati jesu ustaše. Nema bratstva i jedinstva«, napisao je Zavišić.
Na slučaj je reagirao i dio članova DSHV-a koji su u sukobu sa Žigmanovim i koji ga više ne smatraju predsjednikom stranke. U objavi Podružnice Srijem na Facebooku osuđeno je, kako navode, negiranje postojanja logora u dvorani SPENS.
»Već smo navikli da oporbeni mediji negiraju zločine nad Hrvatima, ali žalosno je, iako ne iznenađuje, da samozvani predstavnik Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov negira postojanje logora u dvorani SPENS-a u Novom Sadu. Dobro je poznato gdje su jadni ljudi koji su već propatili u Vukovaru dalje voženi: u Srijemsku Mitrovicu, Stejanovce, Stajićevo i druge logore po Srbiji«, stoji u objavi.
Kandić: Vlada potpuno neznanje
Hina piše, pozivajući se na N1, kako ni Fond za humanitarno pravo ne raspolaže podacima koji bi SPENS izravno označili kao logor, dok na upite o mogućoj dokumentaciji nisu odgovorili ni Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije niti Ministarstvo obrane, koje čuva arhivu nekadašnje JNA.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić rekla je da predstavnici udruga hrvatskih logoraša navode svjedočenja da su oni iz Vukovara dovedeni u SPENS i, prema tim izjavama, postoje indicije da je to bilo tranzitno mjesto odakle su raspoređivani dalje na druga mjesta, ali da SPENS nije bio nikakav logor, prenio je Danas.
»Vukovarčani su bili zatvarani, a to je potvrđeno haškim presudama, u Stajićevu, Begeju, Nišu, Aleksincu, Batajnici. U dokumentima se navode i imena Srba iz Vukovara i Novog Sada koji su tu bili u funkciji stražara ili organizatora tog transporta. Da je SPENS bio logor, nije, a da je bilo tranzitno mjesto, ima ozbiljnih indicija, da su tu zadržani pet sati, jedan dan…«, izjavila je Kandić.
Sporna je, dodala je Kandić, i tvrdnja o mučenjima.
»Te podatke nisam našla. Najviše što sam vidjela su svjedočenja da nisu išli pojedinačno u toalet, zato što je kružila priča da ako odu sami dobit će batine, pa su odlazili kolektivno«, rekla je Kandić.
Istakla je kako je način na koji danas razgovaramo o patnjama kroz koje su ljudi prošli tijekom ratova devedesetih posljedica lažnog prikaza u kojem prvo stradaju stvarni događaji.
»Činjenice su ovdje prekrivene narativima o herojskoj borbi, o neprijateljima. Vlada potpuno neznanje poslije više od 35 godina i početka rata u Hrvatskoj, iz razloga što mi te činjenice nemamo u javnom prostoru. One postoje, ali samo u sudskim spisima i presudama, inače su skrajnute. Kako mladi ljudi danas o tome da budu informirani kada nemaju gdje pročitati«, kazala je Kandić.
H. R.
