Korizma je milosno vrijeme za čovjeka ukoliko je želi proživjeti u duhu priprave za proslavu Kristova uskrsnuća. No, ujedno je to i teško vrijeme jer treba se susresti sa samim sobom. To je jedini način da sagledamo sve svoje slabosti i mane, sve svoje navezanosti, kako bismo mogli mijenjati se i suobličavati Kristu. Promjeni i obraćenju mora prethoditi spoznaja samoga sebe, otvaranje očiju za vlastite mane i nedostatke, te iskreni stav prema svoj grješnosti, bez obmanjivanja i umanjivanja onoga što kod nas samih treba promjenu. Čovjeku je teško sagledati sebe u pravom svjetlu, a još teže promijeniti se. Mnoge su napasti i kušnje kada jednom krene raditi na sebi i na svom odnosu s Bogom. No, korizma, kao što smo i rekli, nije samo vrijeme pokore, nego i milosti jer Gospodin pomaže ljudima na njihovom putu obraćenja, jer zna koliko je to teško, koliko napora iziskuje.
Oko polovice korizmenog hoda smo prošli. Možda smo se umorili, možda nam se čini preteško i mislimo kako nećemo ustrajati, ali nas Božja riječ ohrabruje da nastavimo svoje obraćenje.
Susret sa Samarijankom
Ovonedjeljno evanđelje prepuno je snažnih poruka (usp. Iv 4,5-42), no dovoljno je zaustaviti se na nekim. Isus razgovara sa ženom Samarijankom. Izraelci nisu razgovarali sa Samarijancima, jer su ih smatrali otpadnicima, nevjernicima, a Židovi k tome nisu razgovarali s nepoznatim ženama. U razgovoru Isusa i ove žene saznajemo i da je ona imala do sad pet muževa, što je za ono vrijeme značilo da je to žena upitnog morala. Ipak, ništa od toga ne priječi Isusa da joj ponudi spasenje, da joj se objavi kao Krist, te je učini prvim svjedokom njegova pojavka među njenim narodom. Isus bez predrasuda pristupa ljudima, pristupa grješnicima i po tim susretima pokazuje kako je on došao ponuditi spasenje svima, ali da je nužno obratiti se, odbaciti prijašnji način života. Još važnije: Isus pokazuje kako nitko tko se s njim susreo otvorena srca nije ostao isti, nego se u njemu dogodila promjena, ona koja vodi u život vječni jer je upravo on donositelj vječnoga života. Farizeji se u susretu s njim nisu obraćali, nego ustrajali u svojim grijesima jer nisu mislili da im treba obraćenje. Nisu bili spremni sagledati istinski svoje slabosti i mane i najvažnije: oni nisu istinski željeli susret s Kristom. Njihovo tvrdo srce zatvorilo im je oči da ga prepoznaju.
Učiti iz Evanđelja
Zato na ovom korizmenom putu obraćenja ne trebamo biti poput farizeja, uvjereni u svoju pravednost i vjernost Bogu, nego kao svaki grješnik preispitivati se te u spoznaji svojih grijeha kajati se, željeti susresti Gospodina u pobožnostima, u sakramentima, kroz njegovu riječ. Ti susreti će nas mijenjati, jer kad Božja ljubav dotakne čovjeka, čovjek poželi ostati u njegovoj blizini, a to može samo ako se obrati.
Isus je izvor žive vode, tako nam napominje ove nedjelje. On je taj koji nam osigurava vječnu radost u svome kraljevstvu. No, mi smo prečesto zabrinuti što ćemo jesti i što ćemo piti i u što ćemo se obući, kako nas je već jednom upozorio da ne brinemo, umjesto da se okrenemo njemu, izvoru žive vode, i ništa nam tada neće nedostajati. Zato ovaj korizmeni hod kojim se želimo približiti Kristu, kako bismo što radosnije mogli proslaviti njegovo uskrsnuće, treba nastaviti i nakon Uskrsa, jer to je naš hod k izvoru žive vode, hod Kristu u susret. Stoga on treba trajati dok traje naš hod ovim svijetom, jer nas Krist čeka na kraju tog puta.
