Vijest, kao što je poznato, sama po sebi može biti dobra, loša ili neutralna. Pa čak i kao takva, napose kod nas, ocjenu vlastite kakvoće dobija u ovisnosti od onoga tko ju tumači.
Tako je, primjerice, prošlotjedna informacija da će dio Koperske ulice (konačno) dobiti asfalt, a da je u planu sređivanje i Bikovačke ceste, kod najvećeg broja onih koji su je čuli zacijelo dočekana kao dobra, napose kod onih koji u tim dijelovima grada žive. Jer, tko je makar jednom u životu prošao Koperskom ulicom, posebno nakon kiše, nije mogao a da se ne zapita kako je ovo moguće? Krateri napunjeni vodom onemogućavali su normalnu vožnju ne samo automobilistima nego i svim ostalim »sudionicima u prometu«, uključujući i pješake. Slično je i s Bikovačkom cestom: već odavno zapuštenom i punom rupa tako da je najsigurniji oblik vožnje po njoj traktorom, po mogućnosti sa što više konjskih snaga.
U informaciji koju je javnosti priopćio Milan Marjanov iz Javnog poduzeća za upravljanje cestama, urbanističko planiranje i stanovanje navodi se kako je u planu asfaltiranje jedanaest ulica za što je Grad preko Uprave za kapitalna ulaganja osigurao sredstva u iznosu od 150 milijuna dinara (za osiguranje prometne infrastrukture). I sve bi do sada u ovoj vijesti zasluživalo čistu peticu, napose ako bismo zanemarili pitanje što se do sada s tim čekalo, da nije njezina nastavka. Jer, u nastavku piše da će se spomenuti radovi odvijati fazno, kao da je riječ o izgradnji međunarodne autoceste, a ne ulice kraće od pol kilometra, odnosno magistralne ceste duljine petnaestak kilometara.
Zarez umjesto točke u ovoj vijesti stoji zbog, kako Marjanov objašnjava, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, što onda onemogućuje kontinuirano izvođenje radova. Tako će prva faza radova, koja je već u tijeku, u Koperskoj ulici obuhvatiti dio od Bajske ceste do željezničke pruge Subotica – Sombor u ukupnoj dužini od 180 metara dok će ostatak, od željezničke pruge do Uskočke biti nastavljen tek kada se utvrdi što je čije, odnosno privatni posjed, odnosno javna površina. Da će slično biti i u ostalih deset ulica Marjanov najavljuje riječima da je problem neriješenih imovinsko-pravnih odnosa prisutan u čak 60 posto ulica na teritoriju Grada.
Privatno vlasništvo u uređenim je društvima, a po slovu zakona i kod nas, svetinja oko koje se koplja lome čak i kada je riječ o neupitnom javnom interesu, ponekad čak i nacionalnom. Nerijetko, prilika je to da se za inače bezvrijedan ili posve nepotreban komadić vlastitog teritorija dobije cijena koja ponekad višestruko nadmašuje njegovu realnu vrijednost i kao takva se ne propušta. Ali, stariji Subotičani sjetit će se da je upravo potez od željezničke pruge do Uskočke do prije nekoliko desetljeća bio ispunjen vinogradima i voćnjacima s tek ponekom kućom usred te oaze zelenila. Uostalom, nije slučajno što je tadašnjim stanovnicima sve od Hipodroma pa do nekadašnje Bajske pruge zajednički naziv ulice bio Bajski vinogradi.
Traženjem novih prostora za život grad se prije 40-50 godina počeo širiti i na sjever, pa su tako namjesto vinograda i voćnjaka za kratko vrijeme nikle ulice s (tada) novim kućama i drugim objektima karakterističnim za prigradska naselja. Ne treba, naravno, mnogo pameti pa opravdano pretpostaviti da je ta gradnja u mnogim slučajevima bila s druge strane zakona. Uostalom, da nije tako, kako bi najnoviji (upravo aktualni) model legalizacije u sebe uključivao više milijuna bespravno izgrađenih objekata na teritoriju cijele države? I zašto bi Subotica tu uopće bila bilo kakav izuzetak kada su uvjeti bili takvi da su omogućavali neometano provođenje logike »gradi danas, a misli sutra«? Niti smo bolji niti gori od ostatka svijeta.
Naravno, na pravnim službama lokalne samouprave je da istjeraju mak na konac i da snagom zakona uvjere vlasnike posjeda da je javni interes iznad privatnog, ali upravo ovaj slučaj na svjetlo dana iznosi gorku činjenicu o desetljećima gajenoj i njegovanoj nesustavnosti i kada je riječ o gradnji, legalnoj ili ilegalnoj, i uređenju sredine u kojoj ljudi žive. Posljednji primjer masovnog omogućavanja legalizacije bespravno izgrađenih objekata (a moguće i dijelova stambene površine) upravo je u slučaju asfaltiranja subotičkih ulica na najbolji način pokazao do kakvih se rezultata dolazi kada se (g)radi bez plana i naopačke – krateri na cesti ogledalo su rupa u zakonu.
Z. R.