Povijest igre u kojoj se kugle na stolu presvučenom čohom (zelena, crvena) pomjeraju specijalnim špicastim štapom (tak) započinje još u 15. vijeku. Stoljećima je bilijar, iliti biljar, doživljavao svoje varijacije i svijetu darivao nove i atraktivne igre (karambol, snooker, pool) koje su se razlikovale po načinu ubacivanja kugli i njihovom broju na stolu. Ostali su vjerodostojni zapisi kako su ga mnoge poznate ličnosti voljele igrati (kraljica Mary Stewart, Mozart, kralj Loius XIV., Napoleon, Lincoln, Njegoš i dr.), a glasoviti pisac William Shakespeare izravno ga spominje u svom djelu Antonije i Kleopatra (citat »Hajdemo na bilijar«). Naravno, kao i sve druge svjetske stvari, i bilijar je, vremenom, stigao u Suboticu. Poznate su stare fotografije Gradske kavane i njezinih bilijar stolova na kojima su Subotičani igrali brojne partije, ali se igralo i u brojnim drugim gradskim ugostiteljskim objektima. Jedna od poznatijih, svojevremeno, bila je Maslošova mijana (na prostoru današnje Prozivke) u kojoj su se mnogi Subotičani prvi puta susreli s bilijarom (na kiću) i poslije mu ostali vjerni cijeloga svoga života. U biti, u ranim šezdesetim i sedamdesetim godinama prošloga vijeka bilijar se najviše igrao upravo u tim manjim ugostiteljskim objektima (bircuzi, kavane) koji su se nalazili po gradskim kvartovima. Igralo se u piće i kavanski ceh (a oni bolji i za novac), što je i bila osnovna logika birtaša (vlasnici ugostiteljskih lokala) u nabavi stola i prateće opreme.
No, neki pravi procvat bilijara u Subotici i obližnjem Bajmaku, nakon određene vremenske stanke (desetak godina), stiže sredinom osamdesetih pojavom tzv. američkog bilijara (pool). Uvezeno je nekoliko reprezentativnih stolova koji su bili postavljeni u nekadašnjoj kavani Sport (na katu) preko puta Elektrovojvodine. Taj trenutak (izuzetno važan) pridonijet će ubrzanom razvoju i popularnosti bilijara u Subotici, a mnogi od najboljih gradskih igrača prve su korake načinili upravo na tim, prvim ozbiljnijim stolovima. Ubrzo se, zbog velike zainteresiranosti novostvorene armije bilijarista (širokog spektra starosti, od školaraca sve do umirovljenika) po gradu počinje širiti ponuda bilijarskih stolova u nekoliko lokala u užoj gradskoj jezgri. I počelo se, po cijeli dan i dobar dio noći, igrati u Saloonu, Bil baru (nekadašnja kavana Beograd), ispod kina Jadran (Snooker), ali su zasigurno ponajbolji gradski igrači počeli preferirati Royal (u podrumu pored nekadašnje turističke agencije Putnik – danas knjižnica Laguna na Korzou). »Dolje« se igrao najbolji karambol (Pasko, Koska, Dejan, Kira, Zoki i dr.) i najjači pool bilijar u kome je dugo neprikosnoven bio Gabor Šipoš, mnogo poznatiji po nadimku Pele. Njegova kvaliteta dovela ga je i do velikog finala državnog prvenstva, gdje je nesretno poražen od Svilara iz Novog Sada, ali je napravio potez o kome se i danas priča u bilijarskim krugovima diljem zemlje i inozemstva. Naime, Pele je bio na potezu i vjerojatno bi završio partiju, te postao prvak države, ali je na opće iznenađenje svog rivala i svih gledatelja priznao kako je nehotice rukavom košulje dodirnuo kuglu. Nitko to nije vidio, niti zapazio (u pitanju je tzv. faul kada igrač »gubi ruku«) i Pele je komotno mogao nastaviti igru. Ali, fair-play, koji je bio glavna odrednica njegove cijele bilijarske karijere, to mu nije dozvolio. Predao je udarac protivniku i izgubio meč. I naslov državnog prvaka.
U urbanu legendu ušao je i jedan posve drugačiji, nimalo ugodni bilijarski doživljaj. Naime, tijekom igranja bilijara u Bil baru došlo je do žučnog obračuna između jedne grupe igrača (vjerojatno zbog određenih ranijih razmirica), pa se poteglo hladno oružje i jedna odsječena ruka završila je na bilijarskom stolu. Sve državne novine naširoko su potom pisale o ovom ozbiljnom, tragičnom incidentu nakon koga su neki od aktera završili u zatvoru.
Početkom devedesetih godna nekoliko subotičkih kavana (Hag, Lord, Csontrago, Nancy) igralo je i svojevrsnu bilijar ligu u kojoj su se smjeli natjecati isključivo stalni gosti tih ugostiteljskih lokala. Naravno, u želji za pobjedom, vlasnici lokala počeli su, ubrzo, dovoditi i »profije« iz Novoga Sada, ali se vremenom uvidjelo kako to uopće nema smisla i da cijela pozitivna priča gubi svoj prvobitni smisao, pa su se vratili isključivo »domaćim snagama«.
Bilijar se u Subotici igra i danas, ne toliko intenzivno kao nekada, ali ljubitelji ovoga umijeća pomjeranja kugli na stolovima presvučenim čohom nastavljaju i dalje njegovu tradiciju.
D. P.
Priča o fotografiji
Bilijar
Najave