Glasačko pravo pravo je svakog punoljetnog građanina da bira svoje predstavnike na različitim razinama vlasti, od mjesnih zajednica pa do predsjednika države. No, na biralište se ne može tek tako i bilo gdje, već samo ako ste upisani u birački popis, što bi se s punoljetstvom trebalo automatski odraditi u sustavu, kao i kada se mijenja adresa ili netko premine. Ako bi trebalo biti tako, pitanje je kako i zašto postoje problemi s biračkim popisom. Toliki da ima slučajeva da u popisu birača ima više osoba nego što je punoljetnih građama u nekoj lokalnoj samoupravi. Toliki da, prema popisu birača, u 35 četvornih metara živi nevjerojatnih 30 ljudi. Toliki problemi da je reviziju popisa birača tražila i Europska unija. A sve to ostavljalo je (ostavlja i dalje) prostor za nagađanja o mogućim neregularnostima na izborima i nepovjerenje u rezultate izbora.
Sve te probleme trebali bi sada riješiti Zakon o jedinstvenom popisu birača i Komisija za popis birača. Ali ne odmah, ne ni brzo. Mandat komisije je pet godina, a ona treba riješiti probleme gomilane 15 godina, koliko postoji jedinstveni popis birača.
Jedan drugi popis birača, a to je poseban popis birača nacionalnih manjina nije u fokusu, jer on ima utjecaja samo na izbore za nacionalna vijeća nacionalnih manjina. Tu je možda najveći prostor za zlouporabe mogućnost da se na svoju riječ, bez dokaza o pripadnosti određenoj nacionalnoj manjini, danas upišete u poseban popis birača određene nacionalne zajednice, kada prođu izbori bez posljedica ispišete, a možda za naredne izbore poželite biti sudionikom izbora neke druge nacionalne manjine. Sve je dozvoljeno. I nije protuzakonito. 
Z. V.