HKD Vladimir Nazor iz Stanišića priredio je  Književno-pjevačku manifestaciju Ikavica – govor dalmatinskih, ličkih, hercegovačkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. Sedmi je to put da su organizatori na jednom mjestu okupili sudionike koji su pivali i kazivali na svojoj ikavici pokazujući koliko je ovaj hrvatski govor raširen među Hrvatima, gdje god oni bili. Kao što u svojoj pjesmi Ikavico naša diko piše Vlatko Pavletić – ikavicu Hrvat ljubi, što je i bio slogan ove manifestacije.

 

 

 

 

Od Sinja i Širokog brijega

 

Predsjednik HKD Vladimir Nazor Ivan Karan i Ana Crnković podsjetili su na početku večeri  da je ikavica zastupljena u sva tri narječja hrvatskog jezika, a to što štokavska ikavica nije postala standardnim hrvatskim jezikom može se zahvaliti tadašnjim političkim okolnostima. Ali iako nije postala standardnim hrvatskim jezikom ikavica se do danas održala kao materinski govor mnogih hrvatskih subetničkih skupina. »Ikavica je najrašireniji govor kod Hrvata. Ikavicom govore Hrvati od Hercegovine, preko Dalmacije i Like, Bosne, Posavine, Podunavlja, do bajskog trokuta. Kada smo počeli s organiziranjem ove manifestacije ideja nam je bila da to bude nešto što je zajedničko svim Hrvatima, ali i da pokažemo da možemo u suradnji s drugim udrugama napraviti nešto zajedničko što je od interesa, ne samo za dalmatinske Hrvate koji žive u Stanišiću, već za sve Hrvate koji žive u Srbiji. Ikavica nije standard hrvatskog jezika, ali je i dalje živa i prisutna. Manje nego ranije, kako zbog utjecaja standardnog hrvatskog jezika, tako i zbog utjecaja srpskog jezika, ali ona i dalje opstaje. Mi ćemo večeras pokazati koliko je ta ikavica ista, ali opet na neki način i različita«, kazao je Karan.

Večer posvećena ikavici u Stanišiću bila je večer na kojoj se slavila ikavica. Ona bunjevačka, šokačka, hercegovačka, dalmatinska. Kroz pjesmu i kazanu i pisanu riječ. Po drugi puta gosti su bili iz grada Sinja, ovoga puta bez rere, ali su se zato u Stanišiću čuli stihovi sinjske pjesnikinje Marije Libernjak, koja piše na izvornoj sinjskoj štokavskoj ikavici. Čula se u Stanišiću i pjesma i kršne Hercegovine i to zahvaljujući Etno skupini Sinovi Hercegovine iz Širokog brijega. »Primijetio nas je predsjednik udruge iz Stanišića. Sve pjesme izvodimo na ikavici i to je razlog što smo večeras ovdje. Mi ikavicom i govorimo i na ikavici  pjevamo. Naše pjesme su autorske, a nedavno nam je objavljen drugi CD. Prvi puta nastupamo u Vojvodini, ali nas za ovaj kraj vezuju prijateljstva i rodbinske veze«, kaže voditelj pjevačke skupine Ivan Ćuze. A dio Hercegovine u Bačku je stigao zahvaljujući Udruzi Bezdanska marina i njenoj predsjednici Vesni Zeleniki. »Ovo nije samo skup HKD-a Vladimir Nazor već svih nas Hrvata i mislim da svatko treba dati svoj doprinos. Svatko ima nešto svoje, bilo da su to bećarci, rera, gange i zato trebamo upoznati jedni druge«, kazala je Zelenika. 

 

 

 

 

Do Subotice i Podunavlja

 

Uvijek zanimljiva Josipa Dević, rođena Bračanka koja 35 godina živi u Subotici progovorila je o osobenosti svojih Bračana, dakako na ikavici. Bernadica Ivanković odabrala je za ovaj put jednu od priča Balinta Vujkova, naravno na bunjevačkoj ikavici. Bunjevačka ikavica čula se i od Ivana Tumbasa i pjevača Marka Križanovića i tamburaškog sastava Ruže iz Subotice. Kraljice Bodroga i Anita Đipanov-Marjanović iz Monoštora na već prepoznatljivoj šokačkoj, monoštorskoj ikavici i na koncu klapa HKPD-a Jelačić iz Petrovaradina, a kako bi drugačije bilo kada pjeva klapa nego li na dalmatinskoj ikavici. Večer je završena zajedničkim izvođenjem pjesme Rajska djevo kraljice Hrvata. »Mi Bunjevci i Šokci s dugim Hrvatima povezani smo preko naše lipe riči ikavice. Na ovom mjestu se susreće nekoliko verzija i dijalekata te naše ikavice, to je ta različitost koja nas spaja i koja pokazuje da smo svi mi Hrvati«, kaže Bernadica Ivanković, ravnateljica Hrvatske čitaonice iz Subotice. 

U susret ovogodišnjoj manifestaciji HKD Vladimir Nazor raspisao je natječaj za najljepšu pjesmu pisanu na ikavici. Na natječaj je stiglo 15 pjesama, a Milovan Miković odabrao je tri prvoplasirane. Prvu nagradu osvojio je Ivan Andrašić iz Sonte, drugu Ljiljana Crnić iz Beograda i treću Josip Dumendžić Meštar iz Bođana. »Ako zaboravimo riječ iz kraja iz koga smo došli, ako zaboravimo običaje i tradiciju, nas više nema«, kazala je Crnić i tim na najbolji način izrekla koliko su značajni napori svih onih koji daju svoj prinos očuvanju onoga što jesmo. 

 

Z. Vasiljević