Intervju

Zoran Kolundžija, osnivač i urednik Nakladničke kuće Prometej:

 

Manjinski autori na margini marginalizirane kulture

 

 

Kako smo na temelju izjava na Interliberu vidjeli, interes nakladnika (pa i čitatelja) u Hrvatskoj za djela vojvođanskih Hrvata ne samo da ne postoji nego ne postoji niti znanje o njihovom postojanju. Na temelju onoga što se može vidjeti po knjižarama, ali i knjižnicama u Srbiji, gotovo istovjetna ocjena može se dati i kada je riječ o »domaćem terenu«. Naime, vojvođanski Hrvati – kao, uostalom i pripadnici ostalih nacionalnomanjinskih zajednica – svoja djela uglavnom objavljuju u okviru institucija svoje zajednice ili kao samizdate, a na prste jedne ruke (kao što su to Robert Tilly, Zvonko Sarić, Franja Petrinović, Tomislav Ketig, Jasna Melvinger ili Petko Vojnić Purčar, primjerice) mogu se nabrojati autori koji naprave iskorak i svoja djela objave kod drugih nakladnika u Vojvodini, odnosno Srbiji. Jedan od njih svakako je i osnivač i urednik Prometeja Zoran Kolundžija, koji je za nešto više od četvrt vijeka postojanja u svojoj nakladničkoj kući objavio oko 2.500 naslova. Iako je u fokusu našeg razgovora bila zastupljenost djela vojvođanskih Hrvata u nakladništvu u Srbiji, Kolundžija nam je opisao i stanje u nakladništvu u Srbiji koje, uzgred rečeno, umnogome podsjeća na ono u Hrvatskoj, a što su nam potvrdili i sugovornici iz prethodnog broja »Hrvatske riječi«. Na početku razgovora Kolundžija nam otkriva kakva je uređivačka politika kuće na šijem je čelu:

 

Mi postojimo dosta dugo i imamo nekoliko edicija koje nastojimo njegovati. Dio izdanja objavi se na temelju drugih inicijativa; mnogo ljudi se javlja samostalno, a pošto sam otvoren za inicijative imali smo mnogo i suizdavačkih odnosa i dosta autora za koje se sam nikada ne bih sjetio javiti im se. Ali, eto... Oni se sami javljaju. Također, od samoga početka rada kod nas se posebna pozornost poklanja prošlosti i njegovanju i istraživanju onoga što se događalo na terenu gdje živimo: Novi Sad, Vojvodina, Srbija, a ponešto i šire i iz tog programa uvijek imamo nečega novoga što se posebno sprema. Ipak, našu izdavačku politiku možda najbolje opisuje i potvrđuje suradnja s Dejanom Medakovićem koji se bavio i »rubnim srpstvom«, poviješću umjetnosti i poviješću općenito i mogu reći da je veoma dobar savjetnik kada se nešto radi.

 

HR: S obzirom na to da vam se javlja veliki broj ljudi, koga angažirate kao savjetnike, odnosno čitatelje, prije no što se odlučite za objavljivanje određenog djela?

 

Osim mene, mi nemamo zaposlenog urednika u našoj kući. Međutim, imamo nekoliko izuzetno kvalitetnih vanjskih suradnika, a jedan od najznačajnijih svakako je Draško Ređep, koji je mnogo toga uradio za Prometej i kao čitatelj, ali i kao čovjek koji je sam predlagao suradnju, pa je na temelju toga stiglo mnogo značajnih ličnosti u našu nakladničku kuću. Također, veoma pouzdan čitatelj i savjetnik u vezi s piscima koji mi se jave je Milutin Ž. Pavlov, koji je i sam odličan i pisac i književni kritičar, a ima i nekih posebnih situacija kada se ili javi netko kao provjereni književni kritičar da je čitao određenog autora ili s prijedlogom koga da pozovemo.

 

Zlatko Romić