Intervju

Oko 1200 glasova, koliko je dobio na listi Hrvatske državne samouprave, bilo je dovoljno da Mišo Hepp na izborima 2014. uđe u mađarski Parlament. Zajedno s još 12 kolega iz ostalih narodnosnih zajednica (kako u Mađarskoj nazivaju nacionalne manjine) Hepp ima status glasnogovornika u Parlamentu što u praksi znači da mogu sudjelovati u raspravama i predlagati, ali nemaju mogućnost glasovanja. Ne navodeći o kojoj je riječ, Hepp kao posebnu zanimljivost iznosi podatak da su neki glasnogovornici u Parlament stigli zahvaljujući tridesetak (!) glasova koje su dobili na listama svojih narodnosnih zajednica. 

Druga zanimljivost je da je Hepp imao svog konkurenta na listi koju su imali Gradišćanski Hrvati:

Ne bih rekao da je tu riječ o podijeljenosti među Hrvatima u Mađarskoj nego o tome da oni drugačije doživljavaju svoje hrvatstvo od ostalih. Čini mi se da uvijek misle da su potisnuti, da ne dobiju ono što bi trebali. Oni u Hrvatskoj državnoj samoupravi imaju 6 od 29 zastupnika. Riječ je o vrlo vrijednim i poduzetnim ljudima, ali oni misle da su drugačija grupacija Hrvata u Mađarskoj. S obzirom na to da žive u blizini granica s Austrijom i Slovačkom, oni mnogo više surađuju s Gradišćanskim Hrvatima koji žive u tim zemljama, kaže Hepp.

 

 

HR: Dopušta li mađarski zakon mogućnost biti zastupnik narodnosne zajednice s pravom glasa ukoliko se na izborima osvoji više glasova?

Da. Po mađarskom izbornom zakonu narodnosne zajednice imaju parlamentarni prag, koji iznosi jednu četvrtinu »normalnog« mandata. A jedan takav mandat u Mađarskoj vrijedi između 75 i 80 tisuća glasova tako da bi nama bilo potrebno dvadesetak tisuća za mandat s pravom glasa. To bi se u idealnim uvjetima možda i moglo, jer u popisu stanovništva 27 tisuća ljudi se deklariralo kao Hrvat. Ali, svatko ima neku svoju stranačku simpatiju za koju smatraju da će ona biti u stanju riješiti problem zajednice. To, međutim, nije tako, a pokazalo se i za vrijeme mog mandata da je Narodnosni parlamentarni odbor postigao vrhunske rezultate, bez obzira na to što nitko od nas nema pravo glasa. Primjerice, ja sam ranije zastupao svih 13 narodnosnih zajednica prema Vladi i za osam godina nismo mogli podići proračun s četiri milijarde forinti. Sada već znamo da ćemo u proračunu za 2017. dobiti 10,5 milijardi forinti (35 milijuna eura), što je dva i pol puta više u odnosu na razdoblje kada nismo bili u Parlamentu. A što se tiče zakona, njihovih promjena ili donošenja novih, mi imamo pravo sudjelovanja u raspravi i traže naše mišljenje. Sad je, primjerice, na stolu da se mijenja tzv. manjinski zakon i u njemu pokušavamo modificirati neka pitanja u našu korist.

 

Zlatko Romić

 

Opširnije u tiskanom izdanju