Kršćanin mora neprestano raditi na sebi i svome odnosu s Bogom. Iz nedjelje u nedjelju Božja riječ upućuje nas na različita područja života i prakticiranja vjere, te uvijek pronalazimo neke nove poticaje i neke opomene. Biti vjernik nije pasivno stanje, deklaracija na papiru, to je neprestani rad na sebi, na svojim odnosima prema Bogu i bližnjemu. Kršćanin nikada ne može biti pasivan, jer uvijek ima prostora za popraviti se, obraćenje je nešto što traje cijeli život. Obratiti se ne znači samo jednom povjerovati u Boga, nego neprestano razvijati taj odnos, cijeli život raditi na tome da mi Bog bude na prvom mjestu, pa iz toga onda graditi svoj život. Zato nas Božja riječ, čak i kada mislimo da smo sve u svome životu posložili prema Kristovu nauku, nanovo iznenadi nekim novim izazovima na koje treba odgovoriti nekim novim zahtjevima koji nas potiču da još više radimo na sebi.
Mijenjanje molitve
Molitva je neizostavni dio kršćanskog života. Većina moli svakodnevno i mnogi su zadovoljni svojom molitvom. Ipak, do promjene u molitvi trebalo bi doći jer Pavao u poslanici Timoteju piše: »Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti…« (1Tim 2,1-2a). Apostol navodi više vrsta molitava koje bi trebalo obavljati. I vjernici u svojoj pobožnosti većinu ovih vrsta prakticiraju, no zahvalnice ostaju nekako zapostavljene. A i kad mu je najteže, čovjek ima svojem Stvoritelju i Spasitelju na čemu zahvaliti. Mi se uvijek u molitvi usredotočimo na traženja, opterećeni vlastitim brigama i problemima, tražimo od Boga rješenja, pomoći. Tretiramo ga kao nekog tko je tu za ispunjavanje naših želja. I molimo se uglavnom samo za sebe i za one koji su nam najbliži. Ali, Pavao kaže treba moliti za sve ljude, ne samo za neke. Isto je kao i s ljubavlju. Kao što trebamo svakog svoga brata ljubiti, tako treba za svakog i moliti. A Pavao onda posebno naglašava da treba moliti za ljude na vlasti.
U njegovo vrijeme ljudi na vlasti progonili su kršćane, a Pavao od kršćana traži da za njih mole. I danas oni koji su na vlasti donose neke pogrešne odluke, koje štete ljudima i narodima. Zbog toga su omraženi, izloženi kritikama. A i dalje stoje Pavlove riječi da za njih molimo. Molitvom kršćanin može utjecati na svijet, mijenjati ga, učiniti Boga vidljivijim u svijetu. Ali zato ta molitva ne smije biti sebična, okrenuta samo vlastitim potrebama i željama, ona se mora okrenuti svijetu, svakom čovjeku. Zato treba moliti za one koji vode društvo, ali i za one koji vode Crkvu, da Bog u njima i po njima djeluje. Jer, njihove odluke utječu na živote drugih ljudi. Od kritizera njihovog rada trebamo postati molitelji za njih, tada se možemo nadati nekim boljim djelima i nekom ljepšem svijetu.
Moliti za spasenje svih
Pavao u nastavku naglašava da Bog voli naše molitve za druge, jer on želi spasenje svakog čovjeka. Krist je umro za spasenje cijelog svijeta. A da bi se čovjek spasio, znamo da sam mora prihvatiti spasenje, surađivati s Gospodinom. Zato trebamo moliti za druge, za njihovo obraćenje, kako bi susreli Spasitelja i prihvatili biti spašeni. Koliko god netko bio veliki grješnik, Božja ljubav nema granice. Nismo tu da sudimo i mjerimo veličine grijeha. Gospodin nas preko Pavla zadužuje da molimo za svakog čovjeka, kako bi spoznao veličinu Božje ljubavi, koja mijenja ljudska srca i vodi ih do vječnosti. Ali i sami trebamo neprestano raditi na svome obraćenju.
