Prošlotjedna pobjeda Finske protiv Srbije (92:86) u osmini finala Eurobasketa još jednom je potvrdila staru sportsku maksimu kako nema velikih i malih. Ima samo pobjednika. A pobjeda se mora zaslužiti na sportskom borilištu. Iako je Srbija, predvođena jednim od najboljih košarkaša današnjice Nikolom Jokićem, slovila za jednog od glavnih favorita za osvajanje europske krune, a Finska za sretnog outsidera, na koncu subotnjeg susreta bilo je posve drugačije. Finci su bili sretni sudionici četvrtfinala, a Srbija je nesretno okončala nastup na prvenstvu Starog kontinenta. Slično su prošle i nekadašnje svjetske košarkaške sile Italija i Francuska, koje su također svoje sudjelovanje na EP-u okončale ispadanjem u osmini finala. Talijane su doma, na krilima Luke Dončića, ispratili Slovenci (84:77), dok su Gruzini bili jači od Francuza (80:70). I tako košarkaška mapa Europe sada izgleda posve drugačije. »Mali« su i dalje u igri za odličja, dok veliki mogu započeti »kasnoljetni odmor«. Slična je situacija i u europskom nogometu, istina u najnižoj UEFA-inoj konkurenciji – Ligi konferencije. Jer će se među velikim imenima i nekadašnjim sudionicima Lige prvaka naći i nekoliko zbilja malih i široj nogometnoj javnosti doskora posve nepoznatih imena poput Lincolna Red s Gibraltara, Shamrock Roversa (Irska),  Breidablika (Island), Drite (Kosovo), Shkendije (Makedonija), Hamrun Spartansa (Malta), Zrinskog (BiH) i dr. Istina, i među velikima u Ligi prvaka »potkrala« su se dva »manja« imena (Kairat Almaty – Kazahstan i Pafos – Cipar ), ali to je samo potvrda fraze »izuzetak koji potvrđuje pravilo«. Upravo u svemu navedenome krije se i najljepša tajna i vrijednost sporta. Nema garancije i nema unaprijed rezerviranih mjesta među najboljima. Ona se moraju zaslužiti na terenu. Neovisno od toga jesu li na jednoj strani veliki, a na drugoj mali...
D. P.