Nekada najveće, a danas treće po broju stanovnika (6.716) u Vojvodini, i jedno od najvećih u Srbiji po površini atara (16.000 ha), nekada središte općine, a danas u općini Kula – selo Sivac. S južne strane naselja prolazi nekada plovan i važan stari Terezijanski Veliki bački kanal. Dijelom je u ravnini nastaloj uz meandre Crne bare (na mjestu koje je kanal prokopao), a dijelom na uzburkanim obroncima Srednje bačke lesne zaravni (Telečke). Na zapadnoj periferiji naselja nalazi se katoličko groblje, u koje se ulazi iz Ulice Svetozara Markovića, koja se produžava u atarski Bajšanski put. Groblje odiše spokojnim mirom, a njegova uredna i harmonična ljepota poziva na trenutke smirenog razmišljanja. Zbilja, rijetko se može vidjeti u našim krajevima ljepše i osmišljenije groblje, a do posebnog izražaja to dolazi budući da u Sivcu živi vrlo malo katolika. Tlocrt čestice na groblju je oblika pravokutnika, središnja staza, po sredini uzdužnog dijela vodi do improviziranog zvonika i zvona, ispred kojih su dvije svećeničke grobnice, te ulaz u kapelu Presvetoga Trojstva, a iza nje na kraju zemljišne čestice povišeni prostor s tri kalvarijska križa i korpusima Isusa i dvojice razbojnika. Groblje krase tri drvoreda starih stabala divljega kestena s ponekom soforom, ravnomjerno udaljena međusobno, uokvirujući tako dojam mjesta uspomena i kršćanske vjere.

Bezimena utemeljiteljica kapele 

Kapela je sagrađena 1903. godine »zahvaljujući velikodušnosti udovice Jánosa Harlikovicsa«, kako se navodi u službenim crkvenim izvorima koji, zahvaljujući tradicijskom stilu pisanja imena u mađarskom jeziku, ne spominju njezino ime, kao ni tadašnje novine. Umrla je u Kuli 4. veljače, a sahranjena idućeg dana 1914. godine. Njezin je suprug tada imao 85 godina, a sprovod je bio »uz veliku pompu«, kako piše tadašnji tisak, sa svećenicima iz Starog Sivca, Crvenke i Brestovca, po velikoj hladnoći. Njezin je muž bio sivački ljekarnik, što je bila tada očito i cijenjena i profitabilna profesija, budući da na grobljima u Vojvodini nalazimo ne mali broj velebnih obiteljskih kapela ljekarničkih obitelji njemačkog podrijetla. Arhitekte kažu da je graditeljsko djelo odraz moći investitora, te u Sivcu, na kraju sela, imamo prelijepi dokaz za to. Kapela ima veliku kupolu bizantskoga tipa, ali je ostatak vanjštine s odlikama klasicizma. László Hajdú, župnik u župi Imena Marijina u Sivcu, kaže da se bogoslužja u kapeli održavaju dvaput godišnje, o svetkovini Presvetog Trojstva i na svetkovinu Svih svetih, te da je unutrašnjost kapele jednostavno uređena, s oltarom i osnovnim liturgijskim elementima. Vanjština je bila obnavljana tijekom 1990-ih godina na inicijativu župljana i potporu župnika iz donacije iz župnog fonda.  
Na groblju je većina grobova pokopanih Mađara, uz mali broj Hrvata. Nijemaca gotovo da nema, budući da su većina Nijemaca u Sivcu bili reformati, koji su sahranjivani na nešto udaljenijem i potpuno zapuštenom groblju. Što se Hrvata tiče, grobnica obitelji Pinterić ima četiri, dvije pripadaju obiteljima Andrijević, Begić, Bević i Dakić po jedna obiteljima Delić, Lulić, Šišić, Jagica, Doković, Dadić, Pavlović, Franov, Crljen i Labrović. U omjeru s ostalim grobovima, grobnica Hrvata ima 8-10%. Povijest našega naroda u Sivcu uglavnom datira od doseljavanja Hrvata, većinom iz Dalmacije, u jesen 1946. godine tijekom savezne kolonizacije Vojvodine. Tada je u Sivac pristigao jedan od posljednjih transporta sa 150 obitelji iz raznih krajeva Dalmacije, od čega se oko 60 obitelji zadržalo u Stanišiću dok su se ostali preselili u Sivac, uglavnom iz kotara Sinj (oko 400 osoba). U posljednjem popisu Hrvatima se izjasnilo samo 60 osoba.

Znameniti Hrvati iz Sivca

Među znamenitijim Hrvatima podrijetlom iz Sivca vrijedi izdvojiti dr. Stipana Jukića, rođenog 30. travnja 1937. godine u Biteliću kod Sinja. Osnovnu školu završio je u Sivcu, a Učiteljsku školu u Somboru. Studije pedagogije završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je završio magisterij i doktorat iz pedagogije. Godinu dana bio je učitelj u Đurđinu, a zatim u Prijedoru, pa dugo u Učiteljskoj školi u Somboru i u Jagodini, te Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, odakle je otišao u mirovinu. Objavio je iz svog znanstvenog područja preko 10 knjiga, a s Dujom Runje, njegovim zemljakom i suradnikom, jedan je od pionira nastave na hrvatskom jeziku u Srbiji, autor »Platforme za obrazovanje na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji«. 
Nije zgoreg primijetiti i da je jedini svećenik Hrvat iz Sivca vlč. Franjo Lulić (rođ. 1956.). Danas, međutim, više nema bogoslužja na hrvatskom jeziku u lokalnoj monumentalnoj župnoj crkvi Imena Marijina. Ona se održavaju jedanput mjesečno na mađarskom jeziku za 5-6 vjernika katolika koji još uvijek dođu na misu. Po posljednjem popisu se, međutim, 333 stanovnika Sivca izjasnilo katolicima. Kako bi se monumentalna župna crkva održavala, župni stan je po izjavi župnika prodan, a tim je novcima, i uz donacije, novim crjepovima pokriven krov crkve. Njezin toranj visine 40,5 m svojom patinastom elegancijom svjedoči snagu vjere ovog nekada prosperitetnog bačkog sela, shrvanog izazovima opstanka, među kojima je i opstanak koji se tiče vjernika katolika a i hrvatskoga puka dijaspore.
Marko Tucakov