Postporođajne muke

Kada su prošloga rujna, nakon gotovo pola stoljeća, prvi đaci u subotičkoj općini krenuli u škole slušati nastavu na hrvatskom jeziku, činilo se da je njihova malobrojnost proizvod »porođajnih muka« i da će se stvari namjestiti već sljedeće godine. Stigla je, eto, i ta sljedeća godina, ali obrazovanje na materinskom jeziku među vojvođanskim Hrvatima još uvijek nije prihvaćeno onako kako se željelo. Novih prvačića u hrvatskim odjelima ponovno ima, ali manje od očekivanog, manje čak i od prošlogodišnjeg broja…Imajući u vidu da se obrazovanjem na vlastitom jeziku suštinski čuva nacionalni identitet, sve institucije hrvatske nacionalne manjine morale bi biti aktivni sudionici u animiranju roditelja i djece. Svi zakonski, normativni i tehnički uvjeti su ispunjeni i iz svih organiziranih hrvatskih struktura tijekom cijele godine, a ne samo pred upis, mora ići zajednička poruka – iskoristimo svoja prava, sačuvajmo samosvojnost i upišimo djecu u škole koje sami nismo imali prilike pohađati. Samo tako jasno izraženi signali, koji bi se kontinuirano emitirali u javnosti, bili bi učinkoviti i vodili ka uspjehu.
(Zvonimir Perušić)

Pola stoljeća 
na marginama društva 

Demokratizacijom političkih odnosa, nakon urušavanja sustava zasnovanog na komunističkoj ideologiji, Crkva, pola stoljeća potiskivana na margine, ponovno je počela vršiti slobodno svoje poslanje i postala je vidljiva u životu društva. Mnogima se to nije dopalo jer su i dalje smatrali da je religioznost privatna stvar pojedinca, koja, ako više i nije nepoželjna »karakteristika«, nema mjesta u javnom i političkom životu, pa se shodno tome ni svećenici ne bi trebali »miješati« u politiku. Ovako postavljen problem stvara lažnu dilemu – za ili protiv angažiranja Crkve i svećenika u životu jedne zajednice, što se vrlo često, budimo iskreni, svodi u stvari na zauzimanje određene političke pozicije (lijevo ili desno), a ne dotiče se suštinskih pitanja vezanih za religijsku dimenziju čovjeka i poslanje Crkve u svijetu.
(Jasminka Dulić)

Profesija će ovisiti 
od hrabrosti novinara   

Najava prenošenja osnivačkih prava manjinskih medija na nacionalna vijeća, što je predložilo Izvršno vijeće Vojvodine kao prijelazno rješenje do konačne odluke o vlasničkom statusu tih medija, primljena je u spomenutim medijskim kućama uglavnom s dozom strijepnje. Dvije glavne zamjerke dominiraju u ocjenama čelnih ljudi manjinskih izdavačkih ustanova – nedorečenost takve odluke i nepostojanje konkretnijeg plana cijele ideje, kao i brzina kojom se želi riješiti to pitanje. O tome jesu li nacionalna vijeća prava adresa na kojoj će ubuduće »stanovati« manjinski mediji, i je li to korak naprijed u odnosu na dosadašnjeg osnivača – Pokrajinu, mišljenja onih kojih se takva odluka tiče još nisu do kraja definirana, mada nisu ni a priori negativna. Ipak, cijela priča o promjenama u statusu manjinskih medija obilježena je velikom neizvjesnošću, smatraju naši sugovornici, direktori »Magyar Szóa«, »Hlasa ludu« i »Libertatee«.
(Vesela Laloš)