Blagdan sv. Lovre, koji se obilježava na dan njegove smrti, 10. kolovoza, svečano je proslavljen u župi sv. Lovre u Sonti. Uz mještane koji su proslavili svoj crkveni god, na slavlju su bili i Sonćani koji više ne žive u tom selu. Misno slavlje predvodio je beogradski nadbiskup u miru mons. Stanislav Hočevar koji je ujedno blagoslovio i obnovljenu oltarnu sliku sv. Lovre. 
Sv. Lovro, zaštitnik sonćanske župe kao i mnogih u svijetu, bio je mučenik katoličke vjere, spaljen je na lomači u jednom od predgrađa Rima 10. kolovoza 258. Smatra se zaštitnikom knjižničara, komičara, mesara i kuhara.
Oltarna slika u sonćanskoj crkvi, ulje na platnu, prikazuje kako sv. Lovru muče na ognju vojnici i svjetina. Kako u svom radu »Baština šokačkih crkava – skriveni dragulj Podunavlja«, koji je objavljen prošle godine u časopisu Nova riječ piše Vladimir Stojanović, sliku je naslikao Francisco Falconer 1792. godine. Bitne izmjene na slici urađene su 1822. godine kada je za njeno doslikavanje angažiran apatinski slikar Antonio Stordi. Sliku je 1933. godine potpuno preslikao Nandor Kujundžić. Od Falconerovog originala ostala je, kako piše Stojanović, samo kompozicija. Slika je restaurirana 1953. u vrijeme župnika Marka Polića. Novu restauraciju uradila je Snežana Kujundžić iz firme Framer iz Subotice, a obnovljenu sliku na blagdan sv. Lovre blagoslovio je mons. Hočevar. 
»Suvremeni čovjek danas misli da je sam sebi dostatan i čitav je svijet organiziran tako da mislimo da je čovjek prvi u svemu. I kada čovjek misli da je sam sebi dovoljan, da ne treba Stvoritelja, onda je sebi oduzeo izvor pravog bratstva. Na što nas poziva sv. Lovro? Rođen je u Španjolskoj u obitelji u kojoj su mu roditelji bili pravi kršćani. Unatoč progonstvima on se odlučio služiti Bogu. Tada kao mladić doživio je pohod budućega rimskog pape Siksta II. u  Španjolskoj. U tom trenutku je budući papa otkrio izvanrednog čovjeka i zato ga je pozvao da dođe u Rim. Sv. Lovro bio je prvi među đakonima koje je papa Siksto II. posvetio. Njemu je papa povjerio sve bogatstvo, sva imanja crkve, a na poseban način brigu o siromašnima, gladnima, progonjenima. Deset godina kasnije progoni kršćana postali su još žešći. Papa Siksto II. ubijen je za vrijeme same liturgije. Sv. Lovro strašno je mučen na vatri. On ni onda nije izgubio osjećaj za radost. Što je za nas danas važno? Kako danas biti čovjek? Prvo otkriti kao on da smo i mi stvoreni na sliku i priliku Božju. I zato je moje tijelo nešto sveto. U ovim vremenima ne znamo više cijeniti čovjeka i zato je čovjek danas progonjen ne samo u ratovima, već još više u mirnim vremenima. Unatoč materijalnim bogatstvima suvremeni čovjek nema sreću«, kazao je u propovijedi mons. Hočevar. 
Crkva je bila puna vjernika, kako onih koji žive u Sonti, tako i Sonćana koji žive u drugim mjestima, pa i državama.
»Jeste, danas je bila puna crkva, ali nekada nas je bilo toliko da se nije moglo proći kroz crkvu. Mlade, tek udane žene bile su do prolaza, pa onda dalje sve starije. Raspored gdje će tko stajati bio je i na tavanu. Nisu svi mogli ni ući u crkvu, toliko je bilo naroda«, prisjeća se jedna od najstarijih Sonćanki Pavka Domić. 
Z. V.