Popis birača bolna je tema na svakim izborima. Da to nije tek napamet kukanje onih koji gube na izborima upozorava podatak da je u popisu birača 1,4 milijuna (da, dobro ste pročitali) više upisanih birača nego što je punoljetnih građana Srbije. Što će reći 1,4 milijuna mogućnosti da se utječe za slobodnu izbornu volju onih koji zaista imaju pravo glasovati.
Nije neka utjeha, ali slična neuređenost vlada i u susjedstvu. Državni aparat zbog tromosti ili s namjerom ne prati promjene u biračkom tijelu. I onda nastaje teren za sumnje, optužbe, manipuliranje, pa i izbornu krađu.
I da se vratim na »višak« od 1,4 milijuna. Ta brojka razlika je između broja upisanih u poseban popis birača i broja punoljetnih građana. To ipak ne znači da je svih 1,4 milijuna u biračkom popisu pravi višak. Jer na njemu su i dalje (i to nije ništa sporno) državljani Srbije koji žive u inozemstvu. I dalje imaju pravo glasovati u Srbiji ili u konzularnim predstavništvima, pa su i dalje na popisu birača, ali ne i na popisu stanovništva. No, čak i ako se njihov broj oduzme od onih 1,4 milijuna, i dalje  je »višak« toliki da postoji teren za sumnju i manipuliranje.
Malo je drugačija priča s preminulima, gomilanjem birača na istoj adresi i fiktivnim glasačima.
O potrebi češljanja popisa birača priča se uoči svakih izbora. Revizija i ažuriranje jedinstvenog biračkog popisa jedna je od preporuka ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) koja je Srbiji upućena još prije više od deset godina.
Novi zakon se sada priprema. Samo da od zakona do uređenog popisa birača ne prođe novih 10 godina.
A, da: ove će godine i unutarstranački izbori u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini.  
Z. V.