U ponedjeljak, 30. lipnja, počelo je 138. izdanje najglasovitijeg teniskog turnira na svijetu – Wimbledona, turnira za koji znaju i oni koji ne prate bijeli sport. Magija turnira nad turnirima započela je davne 1877. godine na travnatima terenima u ovom mjestu nedaleko od Londona. Isprva na adresi Worple Road (1877. – 1921.), a od 1922. godine turnir se igra u teniskom kompleksu izgrađenom na Churh Roadu. Kontinuitet održavanja prekidan je samo tijekom ratnih godina i 2020. godine zbog pandemije covida. Od 2009. godine Wimbledon je prestao biti u potpunosti ovisan od nepovoljnih vremenskih faktora (kiša, vjetar, mrak) jer je podignut krov na centralnom terenu, a prvi cijeli susret igran indoor bio je duel između domaćeg miljenika Andyja Murraya i Stanislasa Wawrinke (29. lipnja). A ovo izdanje Wimbledona 2025. donosi i novu revoluciju i još jedan prijekid tradicije koja datira od samih početaka turnira. Više neće biti linijskih sudaca, nego će se kontrola auta i spornih lopti vršiti putem electronic line calling tehnologije. Naravno, suci i sutkinje u stolcu ostaju na svojim mjestima. Revoluciju je, također, doživjelo i famozno pravilo igranja petog seta u muškom singlu – trećeg seta u ženskom singlu, kojemu se Wimbledon dugo opirao inzistirajući da se igra na dva gema razlike. Ali nakon rekorda u susretu (Isner – Mahut 70-68 u petom setu 2010. godine – meč je trajao 11 sati i 5 minuta) i najtvrđi konzervativci su shvatili kako to nema više smisla. Prvo se 2019. skratio peti set da se od rezultata 12-12 igrao tie break do 10 poena (Đokovićeva povijesna pobjeda protiv Federera) da bi konačno od 2022. godine na snagu stupilo pravilo od igranju tie braka do 10 poena, već od 6-6. Uz sve navedeno, ostala je na snazi još jedna tradicija, ona vezana uz novčane nagrade namijenjene sudionicima turnira. Wimbledon i dalje plaća najviše, a za nagradni fond je ove godine osigurano čak 53,5 milijuna engleskih funti. Nastup u prvom kolu donosi garantiranih 66.000 funti (72. 000 eura), dok će pobjednici u muškoj i ženskoj singl konkurenciji otići doma s čekom od 3.000.000 funti (3.500.000 eura). Naravno, uz odbitak poreza. Što reći na koncu ovih impresivnih sportskih redaka? Najuspješnija nacija po broju osvojenih naslova je i dalje Velika Britanija (37 naslova), zahvaljujući čak 35 pobjeda u tzv. amaterskoj eri, ali u tzv. Open Eri (od 1968. godine) najuspješnije su SAD s 15 pobjedničkih trofeja. Govoreći o modernom muškom tenisu na tablici uspješnosti slijede Švicarska (Federer) s 8, Srbija (Đoković) i Švedska (Borg, Edberg) sa 7, te Australija 6 (Laver, Newcombe, Cash, Hewitt), Njemačka 4 (Becker, Stich) i Španjolska 4 (Nadal, Alcatraz) i dr. U ovom probranom društvu je i Hrvatska zahvaljujući magiji Gorana Ivaniševića i podvigu koji niti jedan tenisač prije njega nije napravio. Te neponovljive 2001. godine osvojio je Wimbledon igrajući s pozivnicom organizatora (wild card) kao 125. tenisač na ATP rankingu.
D. P.