Unatoč činjenici da je ove godine napunio 42 godine, Vlatko Vojnić Tunić, čini se, nema namjeru okačiti rukavice o klin. Istina, pored brojnih borilačkih verzija, nedavno se oprobao i u disciplini bareknuckle (borba bez rukavica), te stao u ring protiv šesnaest godina mlađeg borca. Nije ustuknuo, kao i nikada tijekom svoje duge i uspješne borilačke karijere u kojoj je osvajao svjetske i europske naslove, ali neugodna ozljeda arkade primorala ga je na prijekid borbe. U kraćem razgovoru Vlatko čitateljima Hrvatske riječi otkriva pojedine detalje o svom dugogodišnjem aktivnom bavljenju borilačkim vještinama i planovima za budućnost.   
Kada ste započeli treniranje kikboksa?
Svoje prve kikboksačke korake napravio sam 2001. godine u Győru (Mađarska) u klubu Unicentral Bulls s nepunih sedamnaest godina. Isprva sam se borio u disciplinama semi i light contact, koje su mekše i tzv. tatami discipline, a poslije sam prešao na full contact discipline kao što su: low-kick, K-1 i muay thai. 
Koliko ste ukupno borba vodili i koji su Vaši najbolji rezultati tijekom zbilja duge aktivne karijere?
Dva puta sam bio profesionalni prvak Europe (verzije WKF, WPKC) u kikboksu i tajlandskom boksu, te  dva puta prvak svijeta (WFC,WKL) među amaterima. Posljednji naslov osvojio sam prije mjesec dana u Baji (Mađarska) gdje sam branio boje svog kluba Vlatko Fight Team. U polufinalu sam svladao protivnika iz Engleske, dok sam u finalnom duelu bio bolji od protivnika iz Mađarske. Prošle godine, nastupajući za mađarsku reprezentaciju u Zagrebu na Europskom kupu (WAKO), osvojio sam tri zlatne i jednu srebrnu medalju u dvije težinske kategorije -94,+94 kg. U finalu superteške kategorije uspio sam pobijediti Ivicu Ivića, višestrukog prvaka svijeta iz Hrvatske koji u posljednje tri godine ima samo dva poraza.
Izuzev amaterskog, profesionalnog kikboksa i profesionalnog boksa jeste li si se okušali u nekim drugim borilačkim sportovima?
Jesam. Prošle godine sam nastupao u K-1 s malim rukavicama (6 unca), a nedavno sam se oprobao i u disciplini bareknuckle što je boks bez rukavica jer sam uskočio kao zamjena za borbu protiv jednog mladog protivnika koji ima samo 26 godina. Ja sa svoje 42 godine nisam osjećao nikakvu nelagodu zbog razlike u godinama; imali smo više dobrih razmjena udaraca dok mi nije pukla arkada prije kraja prve runde. Borbu je uživo prenosila televizija RTL u Mađarskoj. Svidjela mi se ova borilačka verzija pa imam u planu odraditi još jednu borbu bez rukavica, ali i koncem ove godine prestati s aktivnim bavljenjem u svim borilačkim sportovima. Želim se potpuno posvetiti trenerskom poslu u svom klubu Vlatko Fight Team koji aktivno djeluje u Győru.
D. P.