Kako ću biti na odmoru kada ovaj broj bude u pripremi, morala sam pripremiti tekst ranije. Obično mi treba par dana za inspiraciju i krčkanje ideje za sljedeći broj i ne volim kada osjetim neko pritiskanje. Ovog puta sam imala sreću pa me je inspiracija sama našla. Već neko vrijeme razmišljam kako je vrijeme da počnem istraživati talijansku obalu. I tek tako, oko mene razgovori često odlaze na tu stranu. Prvo sanjam da upoznajem neke Toskance, pa blabla carom putujem s čovekom koji ima kuću u Trstu, pa me algoritam prepoznaje i iskaču mi reklame za Siciliju, zamalo mi izmakne jedrenje na Sardiniji i sad par prijatelja putuje na Elbu. I kako odoljeti?

Kud svi, tu i ja

Među brojnim talijanskim otocima Elba se sve češće pojavljuje kao preporuka onima koji traže more i prirodu, ali bez turističke gužve i komercijalizacije. 
Elba se nalazi u Tirenskom moru, oko deset kilometara od toskanske obale, i dio je Nacionalnog parka toskanskih otoka (Parco Nazionale Arcipelago Toscano), jednog od najvećih morskih zaštićenih područja u Europi. Sa svojih nešto više od 220 četvornih kilometara površine Elba je treći najveći otok Italije – iza Sicilije i Sardinije – ali znatno manje razvikana. Do nje se stiže trajektom iz luke Piombino, a vožnja traje oko sat vremena.
Prvo što privlači pažnju kod Elbe je izuzetna raznolikost terena. Otok je kombinacija brdovitih pejzaža, guste šume, pitomih sela i uvala s kristalno čistim morem. Najviši vrh otoka Monte Capanne (1.019 m), nudi ne samo spektakularan pogled već i izazov za planinare i bicikliste. Do vrha vodi više pješačkih staza, a iz mjesta Marciana dostupna je i žičara – zapravo metalna košara za jednu osobu, što je već samo po sebi osobit doživljaj.
Glavni grad otoka je Portoferraio, mjesto koje već na prvi pogled odaje povijesnu važnost Elbe. Upravo ovdje je Napoleon Bonaparte boravio tijekom svog kratkog egzila 1814. godine. Njegove rezidencije danas su muzeji, a sama gradska jezgra prepuna je utvrda, starog kamenja i pogleda koji lako ostaju u pamćenju.

Mogućnosti su velike

Osim kulturno-historijskih sadržaja, Elba nudi brojne mogućnosti za aktivan odmor. Ljubitelji ronjenja posebno hvale područje oko rta Sant’Andrea, zatim Scoglietto di Portoferraio i zaljev Biodola. Zahvaljujući izuzetno čistom moru i bogatom podvodnom svijetu, otok je popularan među rekreativnim roniocima i freediverima. Ronilačke škole i centri nalaze se u većim mjestima, a moguće je rezervirati i jednodnevne ture. Ovo sam osobito zapamtila.
Za planinare i šetače ističu se staze koje vode od sela Patresi do vrhova Monte Perone i Monte Capanne, kao i one koje prate obalu između Capoliverija i Innamorate. Riječ je o stazama koje prolaze kroz guste borove šume, vinograde i maslinike, s brojnim vidikovcima koji otkrivaju panoramski pogled na more i susjedne otoke.
Elba ima i preko 150 plaža, od pješčanih i šljunčanih do stjenovitih uvala. Među najpoznatijima su Cavoli, Fetovaia i Sansone, no brojni posjetitelji ističu da se najljepše plaže nalaze izvan glavnih putova, do kojih se dolazi pješice ili brodom. Južna obala posebno je pogodna za one koji žele mir i što manju prisutnost infrastrukture.
Gastronomija otoka temelji se na lokalnim namirnicama i jednostavnim receptima. Posebno se preporučuje jelo gurguglione – varivo od povrća slično francuskom ratatouilleu, zatim riblja jela poput cacciucca, te desertno vino elba eleatico passito koje je specifično za ovaj otok. Lokalna vina i maslinova ulja također su dio ponude, a mali restorani u mjestima poput Capoliverija i Marciane nude dobar balans autentične kuhinje i razumnog ambijenta.
Za razliku od većih i razvikanijih talijanskih destinacija, Elba ostavlja dojam otoka koji se još uvijek čuva za one koji dolaze s iskrenom znatiželjom, a ne s listom obaveznih Instagram lokacija. Upravo ta kombinacija prirodnih ljepota, lokalnog karaktera i odsustva masovnog turizma čini Elbu izuzetno privlačnom.
Iako još nisam zakoračila na njeno tlo, Elba je već sada na popisu mjesta koja ne želim samo posjetiti – već ih upoznati sporim korakom, s dovoljno vremena za planinarenje, plivanje i duge večere uz čašu crvenog vina.
Gorana Koporan