Loši uvjeti života izvan urbanih sredina, najveći su uzrok velikih seoba stanovnika sela u gradove. Procjenjuje se da se svake godine u gradovima naseli i do 250.000 ljudi. Prenaseljenost i sve prisutnija ekonomska kriza, stvaraju međutim i kontraefekt pa se do 10.000 građana godišnje doseli u sela. Ova vrsta migracija međutim ne popravlja demografsku sliku, jer je većina gradskih iseljenika na zalasku životne snage. U pojedinim mjestima u Srijemu mladih bračnih parova gotovo da više i nema, jer je mnogo mladih otišlo u inozemstvo, »trbuhom za kruhom«. Takvo stanje je i u fruškogorskom selu Ljuba, mjestu šidske općine ali i u ostalim mjestima.

 

                             

                                             Masovna iseljavanja

 

Ljuba se nalazi na magistralnom putu koji povezuje Bačku Palanku sa Srijemskom Mitrovicom i Bijeljinom. Na zapadnom dijelu sela je granični prijelaz s Hrvatskom. Stanovništvo se uglavnom bavi zemljoradnjom i stočarstvom, zaposlenih je malo, a nekima od mještana su jedini vid zarade nadničarski poslovi tijekom sezone: 

»Dosta mladih ljudi se iselilo iz Ljube. Iseljavanja su počela prije pet godina i uglavnom mladi odlaze iz financijskih razloga i nepovoljnih uvjeta za život. Nemamo vodovod u selu, odgovarajući prijevoz, autobusi ne idu kroz Ljubu za vrijeme ljeta kada djeca ne idu u školu, pa mnogi ukoliko nemaju vlastiti prijevoz ne mogu otići ni kod liječnika u Šid. U selu imamo ambulantu koja radi samo jednom tjedno kada nam dođe liječnik iz Erdevika«, kaže predsjednik Mjesne zajednice Danijel Mitrov: 

»Oko 20 mladih obitelji otišlo je živjeti Slovačku. Neki su otišli u Njemačku, Kanadu... Sela jednostavno izumiru. Osnovnu školu u selu djeca pohađaju do četvrtog razreda, a od petog do osmog moraju putovati u Erdevik. Školu trenutno pohađa 13 učenika, od toga je pet prvašića. Pretprošle godine bio je samo jedan prvašić, prošle dva, a ove godine pet. Osobno podržavam odluku mladih što su otišli u inozemstvo, jer ovdje ne vidim neku bolju budućnost za njih. U selu su ostali uglavnom stari koji niti mogu, niti imaju kamo otići. Sjede doma, bave se poljoprivredom ili stočarstvom i čekaju svoju djecu da ih posjete.«

 

S. Darabašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju