Nekoliko kilometara od Sombora na cesti koja sada vodi prema Gakovu i Rastini razvuklo se salašarsko naselje Nenadić. Nekoliko kilometara uz cestu s lijeve i desne strane, salaši u tri reda. Ima ih oko 130, a za 50-tak njih može se reći da su salaši na kojima već generacijama žive jedne iste obitelji bunjevačkih Hrvata. I za razliku nekih godina kada se od salaša i zemlje bježalo u grad, sada je sve više mladih koji ostaju na obiteljskim gazdinstvima. Unaprjeđuju ih i razvijaju, uvode novine u proizvodnji i budućnost svoje obitelju vezuju za mjesto gdje su im korijeni. To su danas Nenadić salaši. Ili kako te salaše i danas zovu oni stariji – Bajski put.

 

 

Hrvatski dom, druga kuća

 

Početak priče je nekoliko stoljeća ranije, točnije krajem XVII. stoljeća kada se prvi puta Nenadić spominje kao pustara. Popisi domaćinstava rađen od polovice XVIII. stoljeća pokazuju da su u Nenadiću živjele u najvećem broju obitelji bunjevačkih Hrvata. Preskačem stoljeća kao bih nastavak priče smjestila u prošlo i vrijeme buđenja nacionalne svijesti ovdašnjih Bunjevaca kod kojih pod utjecajem Hrvatske seljačke stranke jača svijest o nacionalnoj pripadnosti Bunjevaca hrvatskom narodu. Ta ideja najbolje se primila među Bunjevcima na Nenadiću koji su bili i nositelji odvajanja od »Bunjuvečkog kola« i osnutka Hrvatsko kulturnog društva »Miroljub«.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju