Kolumne

Vijest tjedna je pobjeda HDZ-a na izborima u Hrvatskoj. Kad bismo bili maliciozni, mogli bismo reći da je HDZ-u uspjelo ono što je SNS želio kada su bili prijevremeni izbori u Srbiji – potvrdio je i ojačao svoju poziciju i s novim predsjednikom stranke Andrejom Plenkovićem i oslabljenim Mostom formirat će Vladu dok s čela SDP-a zbog loših rezultata na nekoliko prethodnih izbora odlazi arogantni i svadljivi Zoran Milanović. Plenković je svojim dolaskom na čelo stranke unio novu političku kulturu, a za nadati se je da će se ta nova kultura »preliti« i na bilateralne odnose između Hrvatske i Srbije. Inače se prelivaju razne (loše) stvari. Za nadati se je, jer ovako nije dobro. A što premijer Aleksandar Vučić o tome misli ne znamo jer uporno i uporno ponavlja kako ne želi ništa govoriti o odnosima sa zapadnim susjedom. Za nadati se je i da će se razriješiti problemi u sferi manjinskih prava Hrvata u Srbiji, jer upravo je Plenković bio taj koji je inzistirao da ostvarivanje tih prava bude uključeno u pregovarački proces na europskom putu Srbije. A kako tvrdi Vučić Srbija s tog puta skretati neće. A kao što znamo, u susjednim zemljama, članicama EU, u Hrvatskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj na primjer postoje garantirana mjesta za manjinske zastupnike, postoje osigurana financijska sredstva za kulturu, informiranje, zaštitu baštine, obrazovanje, funkcioniranje manjinskih samouprava itd. Znamo da kod nas političko zastupanje nije riješeno kao niti redovito i sustavno financiranje kulture. Kako je to riješeno kod našeg sjevernog susjeda pročitajte u ovotjednom intervjuu s predsjednikom Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivanom Guganom. 

Druga značajna vijest, zasigurno za većinu, je što je premijer Srbije obećao da će plaće i mirovine (koje su bile umanjene prethodne dvije godine) povećati, a kao dobar znak bi trebalo poslužiti to što je uvećana minimalna cijena rada za čitavih 9 dinara. Kritičari tvrde kako se ni uz tu minimalnu cijenu rada od 130 dinara ne može preživjeti, ali ovim uvećanjem oni koji zarađuju minimalac su dobili povećanje od jedne plaće godišnje tvrdi Vučić i kaže – to nije puno, bit će još. Od takvog minimalca, jasno je, teško se preživljava ali ako se trend nastavi i ostvari se i ono što je premijer obećao, možda uskoro i bude bolje. Možda, ukoliko radna snaga ne ode preko granice u potrazi za boljim plaćama, na primjer u EU gdje je prosječna satnica 25 eura. A takvih je jako mnogo. U svakom slučaju najava da će se povećati plaće u javnom sektoru također su dobra vijest, a još bolje bi bilo kada bi se prestao stvarati razdor i neprijateljstvo prema onima koji rade u javnom i privatnom sektoru. Jer, prema profesoru Zoranu Stojiljkoviću, budući da se zaposlenost u javnom sektoru mjeri prema broju stanovnika,  čak i ako imamo 700.000 ljudi zaposlenih u javnom sektoru, to je deset posto na broj stanovnika što je manje nego li u Francuskoj ili Njemačkoj. Problem, dakle, nije u broju zaposlenih u javnom sektoru nego kvaliteta njihovih usluga, a još veći je problem mali broj ljudi zaposlenih u realnom sektoru. 

Nadamo se stoga i očekujemo da nova Vlada u Hrvatskoj bude stabilna i uspješna za razliku od prethodne i da se ekonomska situacija u Srbiji popravi. Jer prirodno je nadati se i očekivati da bude bolje a stabilnost je prvi preduvjet. 

J. D.