Intervju

Etnomuzikologinja Tamara Štricki – Seg (Subotica, 1986.) je svoju sklonost prema folkloru počela razvijati još u ranoj mladosti kao članica plesačke skupine u subotičkom OKUD-u Mladost. Kasnije se u istom KUD-u osniva mješovita pjevačka skupina, u kojoj se, postavši njezina članica, počinje intenzivnije zanimati za tradicijsku glazbu. Nakon završene srednje Glazbene škole Subotica (glazbeni suradnik i flauta) upisuje Akademiju umjetnosti u Novom Sadu, smjer za etnomuzikologiju i stiče zvanje diplomirane etnomuzikologinje. Od 2010. godine radi kao profesorica u subotičkoj Glazbenoj školi, isprva kao profesorica narodnih plesova i solfeđa, a kasnije na Odsjeku za tradicijsko pjevanje.

Tijekom studija se, među ostalim, bavila i tradicijskom glazbom Bunjevaca (u seminarskim radovima), a diplomirala je na temu Kraljički običaji Bunjevaca iz Subotice i okoline. Aktivna je u zajednici vojvođanskih Hrvata: recenzirala je dva CD-a Kraljica Bodroga iz Monoštora, napisala koautorski rad s prof. dr. Milanom Černelić i autorski rad u okviru monografije Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca, sudjelovala na stručnim međunarodnim skupovima i predstavljala teme vezane za glazbenu i plesnu ostavštinu ovdašnjih Hrvata, u više navrata nastupila je kao vokalna solistica na Festivalu bunjevački pisama (na kojem je jedne godine bila i članica žirija); često je i vokalna solistica na koncertima Subotičkog tamburaškog orkestra, predavačica je na Seminaru bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu, drži radionicu tradicijskog pjevanja na Etno kampu Hrvatske čitaonice. Također, članica je autorskog tima za izradu udžbenika iz glazbene kulture koji će se koristiti u ovdašnjoj nastavi na hrvatskom jeziku. 

Potpredsjednica je udruge Electe koja se bavi organiziranjem koncerata umjetničke glazbe. Članica je skupine Rođenice koja izvodi tradicijsku vokalnu glazbu s prostora Balkana.

 

 

 

HR: Kao glazbena pedagoginja kažite nam koliko su mladi zainteresirani za tradicijsku glazbu? 

Dugo se vremena tradicijska glazba izvodila u zatvorenijim krugovima. Godine 1991. u Srbiji dolazi do prekretnice, jer se tada otvara smjer za tradicijsko pjevanje u osnovnoj i srednjoj Glazbenoj školi Mokranjac u Beogradu. Ideja o učenju i izvođenju tradicijske glazbe se potom širi i na druge škole u Srbiji. U subotičkoj Glazbenoj školi Odsjek za tradicijsko pjevanje otvoren je 2001. godine, te je do danas u Subotici primjetno veće zanimanje mladih za tradicijsku glazbu, što se očituje i po broju učenika koji iz godine u godinu upisuju ovaj smjer u našoj školi, i u nižoj i srednjoj. Mene to raduje, a vjerujem da ćemo već iduće godine moći zahtijevati strožije kriterije na prijemnom ispitu. Također me raduje i činjenica da naši učenici nakon završene srednje škole uspješno upisuju glazbenu akademiju i to upravo na smjeru za etnomuzikologiju. Ovo samo potvrđuje da sve vrijeme koje ulažemo u rad s djecom vodi k uspješnim rezultatima. Konkretno, u subotičkoj Glazbenoj školi tradicijska glazba se u osnovnoj školi izučava dvije godine i smjer mogu upisati svi mladi do 18 godina uzrasta. U srednjoj školi nastava se izvodi četiri godine, a naziv profila je muzički izvođač – tradicijsko pjevanje. Ovdje se osim tradicijskog pjevanja, koje je glavni predmet, izučavaju i narodni plesovi, narodni ansambli, etnomuzikologija i etnologija. Također, u okviru ovog smjera postoje brojni nastupi na kojima se prikazuje rad i napredak učenika, a osobito nas sve raduju i pozitivnom energijom ispunjavaju sudjelovanja na natjecanjima i festivalima koji njeguju tradicijsku glazbu.

 

D.B.P.

 

Opširnije u tiskanom izdanju